Nekategorizirano, Stajališta

Documenta: Procesi pomirenja nazaduju

documenta_crNa tribini koja je uslijedila ocijenjeno je da procesi pomirenja među postjugoslavenskim zemljama znatno nazaduju.

Predsjednica Documente Vesna Teršelič kazala je da su nakon haške presude šestorici maksimalno porasle napetosti, posebno između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te da su se komentari presuda hrvatskog vodstva odrazili na smanjenje povjerenja među svim postjugoslavenskim zemljama, prenosi Hina.

Podsjetila je da će Haški tribunal, koji je optužio 161 osobu i osigurao da svi važni protagonisti rata dođu do sudnice, zatvoriti 21. prosinca svoja vrata i ocijenila da suđenja za ratne zločine nisu jedini mogući odgovor na veliki izazov izgradnje pomirenja, nego da su više nego ikada potrebni dodatni mehanizmi.

Bivši predsjednik Hrvatske Ivo Josipović kazao je da je ključna riječ budućnosti u regiji pomirenje. Iako buduća zbivanja ne ovise isključivo od toga, pomirenje ljudi, politika i država bitno će utjecati i jedan je od važnijih faktora, kazao je.

– Ponosan sam na svoje aktivnosti jer sam uspio pridobiti ljude koji su ozbiljno razmišljali o pomirenju, ali nažalost nisam dobio podršku drugih političara, ni lijevih ni desnih – kazao je Josipović i dodao da je gesta pijeteta vrlo važna.

Podržao je proces traženja nestalih, ali je kazao da je ključna politička volja, koje danas nema ni u jednoj od tri države – Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Analitičar Žarko Puhovski složio se da procesi pomirenja slabe i ocijenio da okretanje prema manjima, premda je to nužna liberalna politika, neće dati rezultate, jer je za pomirbu potrebna ozbiljna većina.

– Ta ozbiljna većina danas je podložna nacionalističkim politikama, što je vidljivo po brojim pokazateljima, poput onoga da većina u Hrvatskoj teško osuđuju ustaše – rekao je Puhovski.

Nataša Kandić iz Fonda za humanitarno pravo iz Beograda podržala je stav da o žrtvama treba govoriti imenom i prezimenom, ali je izrazila žaljenje da se time najviše bave organizacije civilnog društva, koje rade ono šti bi trebale države.

Prije predstavljanja rezultata, Vesna Teršelič je kazala da je u bazi Documente do sada registrirano 16080 žrtava rata, te da je obrađeno oko 70 posto područja Hrvatske.

Kazala je da istraživanja imaju kontinuitet s radom Hrvatskog helsinškog odbora, da je u njima sudjelovao veliki broj ljudi, organizacija, župnika, braniteljskih udruga i drugih, te dodala da se neće ostvariti očekivanja da Documenta taj rad zaokruži do 2020. godine.

U istraživanju koje započelo 2009. prikupljeno oko 26500 dokumenata i obavljeni razgovori sa 6890 članova obitelji i poznavatelja žrtava. S područja Sisačko-moslavačke županije stradale su 2224 osobe od kojih 1007 Hrvata i 1000 Srba, 197 nepoznatih, 4 Muslimana /Bošnjaka, 3 Jugoslavena te po jedan Rom, Albanac i Slovenac. Među stradalima je 1634 muškaraca ili 74 posto i 581 žena ili 26 posto.

Vremenski, najviše ih je stradalo 1991., njih 1025, te 1995., njih 703. Po mjestu, najviše ih je stradalo na području općine Petrinja (516), općine Glina (474) i općine Sisak (261). Među stradalnicima je 55 posto civila i 38 posto vojnika i policajaca.

Po etničkoj pripadnosti civilnih žrtava, najviše je Hrvata, 689, Srba je 417, a za 118 osoba ne znaju se podaci o etničkoj pripadnosti.