EHO, Nekategorizirano

Dvanaest godina ropstva

Foto: David Kessler / Flickr
Foto: David Kessler / Flickr

Svakog svibnja novi maturanti opreme se zviždaljkama, brašnom i alkoholom pa krenu raditi kaos. Toliko su opasni ti uglavnom punoljetni građani Lijepe Naše da ih pojedine škole trpaju u autobus i voze na izlet van grada, u nekakvu šumu, samo da uklone opasnost s gradskih ulica. Odakle Norijada crpi toliku agresivnu energiju naše krotke mladeži?

Piše: Luka Ostojić, Booksa

Zatekao sam se ove godine na Trgu bana Jelačića na dan Norijade, u trenutku okupljanja maturanata, i potpuno sam se uživio u to ludilo, u bijesnu ekstazu oslobođenih robova. Jer nije li zapravo riječ o tome? O konačnoj slobodi nakon dvanaest godina prinudnog svakodnevnog boravka i rada u tijesnim okvirima obrazovnog sistema?

Naravno, rekli bi profesori, učenici satima sjede u školi i doma jer rade za svoje dobro. No, učenici uglavnom ne vide vezu između napornog učenja školskog gradiva i vlastite dobrobiti – ne vide, jer je često ni nema. Kako bi je i bilo? Naš školski sustav i programi nisu se bitno mijenjali od 1990-ih, uporno ne reagiraju na promjene svijeta, kulture, učenika ni oblika rada. Dok se od učenika traže red, rad i disciplina, njima nadređen obrazovni sustav već više od 20 godina vozi po autopilotu.

Posebna je to šteta za nastavu književnosti. Da bi se knjige pročitale i zavoljele, odmah u početku potrebni su strpljenje i znatiželja. Naša škola sustavno zatire upravo te vrijednosti, prvo zastarjelim i neadekvatnim popisom lektire, a zatim svođenjem čitanja na prekomjerno bubetanje nebitnih detalja za potrebe testova i državne mature. Upravo je tragično da učenici tijekom godina toliko zamrze čitanje da ga s guštom napuste nakon završetka školovanja. Za to nisu krivi ni oni, ni pametni telefoni, nego glupi sustav. I što je najgore, ta je činjenica očita ne samo učenicima i njihovim roditeljima, nego i nastavnicima koji moraju raditi unutar sustava bez mogućnosti da ga mijenjaju.

Zato je kurikularna reforma Borisa Jokića privukla toliku pozornost. Unatoč raznim opravdanim kritikama i neopravdanim napadima, Jokićev tim je stekao široku potporu jer je pokazao želju da se napokon pokrene tromi sustav i napusti autizam u odnosu na učenike i na svijet u kojem će oni morati živjeti i raditi. I stoga ne čudi što je HDZ prvim pokušajem sabotiranja reforme izazvao ogromnu negativnu reakciju javnosti.

No, ni veliki prosvjed ni Jokićev pokušaj da ostane otvoren suradnji s HDZ-om nisu uspjeli spasiti prijedlog reforme. Jokić je uporno pokušavao dati do znanja da on i njegovi suradnici ne pripadaju ni ljevici ni desnici, ali HDZ-u i Mostu nije bio problem što je on ljevičar, nego što nije desničar. Jokić im je toliko smetao da su ga odbacile dvije različite vlade, s dva različita HDZ-ova vodstva. Sada, nakon što je bivša vlada uspješno opstruirala rad Jokićevog tima, i Plenkovićeva je vlada na novom natječaju odbila Jokića (koji se prijavio na natječaj) i odabrala novu voditeljicu kurikularne reforme.

I to koga? Praktički pet minuta nakon rezultata lokalnih izbora, saznali smo da će reformu voditi Jasminka Buljan Culej. Odluka je indikativna iz dva razloga. Prvo, iako bi voditelj reforme trebao biti politički nezavisan, Buljan Culej radi u Ministarstvu obrazovanja kao savjetnica HDZ-ovog ministra Barišića. Drugo, poznata je po bliskosti s udrugom U ime obitelji – nedavno je izlagala na notornoj konferenciji u organizaciji ove udruge, a u jednom od rijetkih javnih istupa dala je intervju baš za portal Narod.hr čiji je izdavač ista udruga.

Što je za vas obitelj?, prvo je pitanje tog intervjua koje nam već govori sve. Na temu obrazovanja, od svih mogućih tema, Buljan Culej prvo izdvaja razlike između dječaka i djevojčica. Iako kaže da nastava “ne mora nužno biti u jednospolnim školama”, ona smatra da se školski rezultati između dječaka i djevojčica bitno razlikuju, da objašnjenje tome leži u spolu učenika i da se problem može riješiti uvođenjem spolno specifičnog obrazovanja. Sudeći po tim stavovima, možemo očekivati da buduća reforma neće prilagoditi loš školski sustav suvremenom svijetu i afinitetima učenika, nego njihovom spolu. Što reći? Selo gori, baba se češlja.

Ako Buljan Culej i njen tim naprave i provedu konzervativnu reformu (za što su i imenovani), možemo očekivati da će se naš školski sustav vratiti još korak unatrag. Školsko gradivo postat će još konzervativnije, dosadnije, natmurenije i udaljenije od životnog iskustva, potreba i interesa mladih ljudi. Nije me stoga strah da će obrazovanje stvoriti konzervativnu i nacionalističku mladež jer indoktrinacija putem škole ne funkcionira tako lako i jednosmjerno. Ne brinem što će mladi ljudi čuti nešto nepoćudno u školi, nego žalim jer će i buduće generacije protratiti dvanaest godina života na beskorisne besmislice. Žao mi je što će propustiti vrijedne i lijepe ideje, znanja i knjige koje neće pronaći u školi, a sami ih neće tražiti jer će im obrazovanje ubiti svaku znatiželju.

Odabir Jasminke Buljan Culej gesta je trenutne vlade kojom pokazuje koliko joj je stalo da se buduća reforma obrazovanja odvija pod šapom ekstremne desnice. Hoće li im preotimanje reforme uspjeti ili će ovaj potez, kao prije točno godinu dana, opet potaknuti 25.000 ljudi da ‘čeka tramvaj’ na glavnom zagrebačkom trgu? Budući prosvjedi ne ovise samo o ovoj temi, nego o nezadovoljstvu općom politikom aktualne vlade, ali ako djeci želimo bolje, vedrije i smislenije školovanje, vrijeme je da i stariji građani izvade zviždaljku i brašno iz ormara. Vrijeme je Norijade.

Preuzeto sa portala: Booksa.hr