Nekategorizirano, Stajališta

I ako sam starija, i ja sam mama

motherIako sve brojnije, žene koje rađaju nakon 35. godine još uvijek su na određeni način stigmatizirane u hrvatskom društvu, pogotovo kad je riječ o manjim sredinama. Lana (42), majka dvogodišnje djevojčice priča svoje iskustvo o trudnoći i rađanju te odgajanju djeteta u sredini kao što je Split gdje se još uvijek na ove majke gleda s određenom dozom skepse i čuđenja.

Piše: Mašenjka Bačić

Toplo je zimsko jutro na splitskim Bačvicama, u laganoj jakni četrdesetdvogodišnja Lana (ime je promijenjeno) sjedi za stolom u kafiću pokraj mora, ispija zeleni čaj i promatra dvije žene kako se u daljini igraju s djetetom.

“Vidiš, odavde ne možeš reći jesu li mama i baka ili tko je s djetetom“, kaže glasom energičnim i smirenim u isto vrijeme. A na takve zabune Lana je navikla otkad joj se prije dvije godine rodila kćerka nakon dugih šest godina pokušaja da zatrudni. I dva spontana pobačaja. Uza sve strepnje i brige, dijelom objektivne, dijelom nametnute od strane okoline, Lana i njen suprug dobili su zdravo dijete, djevojčicu.

Na pitanje da li je doživljavala neugodnosti zbog toga što je zatrudnjela u godinama kada koje se u našim sredinama još uvijek smatraju kasnim, kaže: “Točno vidiš taj neki pogled“. U čekaonici u bolnici, kasnije u vrtiću, parku, na ulici.

Prvo, u trudničkoj knjižici dobila je oznaku primipara vetusta, medicinski naziv, kod nas još uvijek u upotrebi, za žene koje prvi put rađaju nakon 35. godine, dobi kad se pojavljuju bolesti poput povišenog krvnog tlaka, šećerne bolesti, bolesti bubrega, pretilosti, kromosomske anomalije djeteta, koje mogu komplicirati trudnoću. Trudnoću je posebno čuvala, a mjesec dana prije poroda provela je u bolnici.

No to je nije omelo, kao ni činjenica da je uvijek bila najstarija u čekaonici.

“Svaki odlazak u doktora je meni bio kao da idem na razgovor za posao“, opisuje Lana kako se pripremala za posjete ginekologu za koje se pažljivo spremala te proučavala što je sve čeka, svaki je nalaz znala pročitati. U usporedbi s mlađim majkama, ponekad bi je začudilo kako o svemu zapravo nisu informirane pa im je objašnjavala što ih čeka.

A upravo je veća razina informiranosti, životno iskustvo i odgovornost te emocionalna zrelost jedne od karakteristika majki koje se u starijoj dobi odlučuju imati dijete.

“Ponekad sam se osjećala kao da sam im majka. A nekima sam to i mogla biti“, kaže u šali.

No nije joj bilo do šale u rađaoni, kad je doktorica odlučila da ide na carski rez.

“Gospođa je vetusta, režite, sigurno neće više rađati“, riječi su kojih se nerado sjeća. Zbog toga je još danima trpjela bolove premda smatra da nije morala nužno ići na carski rez.

Iako sve brojnije, žene koje rađaju nakon 35. godine još uvijek su na određeni način stigmatizirane u hrvatskom društvu, pogotovo kad je riječ o manjim sredinama. Prema Izvješću Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Porodi u zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj 2015. godine najveći udio u porodima od 33,22 posto odnosi se na skupinu rodilja starih 30-34 godina, slijede porodi od majki u dobi 25-29 godine u udjelu od 30,64 posto, 15,91 posto poroda je od majki u dobi 35-39 godina, a svi ostali porodi su u znatno manjem udjelu.

Trend smanjenja rađanja u mlađim dobnim skupinama i porasta rađanja u dobi iznad 35 godina karakterističan za razvijene zemlje postoji i u Hrvatskoj. Tako je u 2015. godini bilo 43,3 poroda/1.000 u dobi 20-24 godine, a u 2014. godini 46,8/1.000. U žena 35-39 godina zabilježen je porast u odnosu na 2014. godinu, s 40,9/1.000 na 41,3/1.000 žena te dobi.

U zadnjih desetak godina ove promjene, karakteristične za gospodarski razvijene zemlje nalaze se i u post-tranzicijskim zemljama kao što je naša. Prvi put u 2005. godini, a potom i u svim narednim godinama nalazimo da je broj rođenih na 1.000 žena fertilne dobi viši u skupini žena 30-34 godine nego u skupini žena u dobi 20-24 godine, s trendom porasta, navodi spomenuto izvješće.

Gledajući povijesno, starije majke nisu novost suvremenog doba. U kasnom 19. stoljeću, žena je mogla postati baka dok je još uvijek rađala. U dvadesetim godinama 20. stoljeća prosječna dob u kojoj je žena rađala posljednje dijete bila je 42. godina kako piše na britanskom portalu Starije majke. Lana kaže kako su suprugovi roditelji također dobili dijete u njihovim godinama, dok su njeni bili u dvadesetima.

“Mislim da imam više vremena za svoje dijete jer nisam koncentrirana na posao kao što su moji roditelji morali biti. U svojoj 42. godini znam bolje rasporediti vrijeme, suprug i ja imamo stabilniju financijsku situaciju i više poticaja. Kad dođem, doma, ništa mi nije teško napraviti za moje dijete tako da zna da imam mamu, a ne tek hraniteljicu“, priča Lana.

Na pitanje da li misli da s obzirom na dob može manje fizički sudjelovati u dječjem odgoju u smislu igranja i druženja, Lana vrti glavom.

“Naravno da ti je neke stvari teže napraviti. I da me u parku prepoznaju kao ‘majku helikopter’, tj. onu koja je stalno nad glavom djeteta pazeći da mu se nešto ne dogodi“, priča, no uvjerena je da je to stanje svijesti, tj. “onako kako je nekome u glavi“.

Tako kako je i onima koji osuđuju žene koje kasnije rađaju.

“Što ste čekali dosad?“, jedno je od najčešćih pitanja na koja je nailazila kad je rekla da je zatrudnjela. “Nekad te uhvati sram, nekad tuga, nekad se nasmiješ“, kaže i dodaje kako su u Dalmaciji ljudi i inače previše direktni, i ne uvijek zlonamjerni.

I ako žene rađaju sve kasnije, u današnje vrijeme društvene osude dolaze uslijed novog vala konzervativizma.

“U posljednjih nekoliko godina suočene smo s napadom na ostvarena prava žena, jačanjem katoličkih ili tzv. laičkih pokreta i raznih konzervativnih strujanja, koji se često nazivaju konzervativnom revolucijom. Na sve moguće načine nastoji se ženu vratiti njezinoj ‘prirodnoj i muškarcu komplementarnoj’ ulozi majke i hraniteljice. svjedoci smo da se žene pod tim pritiskom često puta i sam ukoliko nisu majke osjećaju nerealiziranima, unatoč činjenici, da čak imaju i uspješne znanstvene ili profesionalne karijere iza sebe. Jednako se tako od žene očekuje da rodi neželjeno dijete, da ostane kući, da se ne bavi politikom, da se bavi humanitarnim radom, i naravno da bude uvijek spremna za sve što je muškarcu pojedincu ili muškom ili patrijarhalnom društvu potrebno. Bez obzira na sve društvo se nezaustavljivo razvija, granica prvog rađanja se pomiče, i nikakvi remeni konzervativizma to ne mogu zaustaviti“, uvjerena je Mirjana Kučer iz udruge Domine.

“I da mi je 50 godina probala bi da znam da će biti ovako“, zaključila je Lana svoju priču.

Ovaj tekst je nastao u sklopu novinarskog projekta Drugačije roditeljstvo kojeg financira Ministarstvo kulture.

Preuzeto sa stranice: stav.cenzura.hr