Pročitaj
EHO
Svi društveni akteri trebaju reagirati na slučaj Škabrnja
04.05.2012
Ljudi koji su prošli najgore ratne traume zagorčavaju život romskoj obitelji. Kako izaći iz začaranog kruga širenja netrpeljivosti i rasizma, govore Lana Vego i Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije.
Svjedočili smo još jednom ispadu mržnje prema Romima, ovoga puta u Škabrnji, gdje su mještani čak organizirali prosvjedni skup protiv deveteročlane romske obitelji koja je navodno kupila zemljište od jedne zadarske obitelji s ciljem da se doseli, piše Jelena Šimac za Danas.hr.
Spriječiti govor mržnje
- Pravno gledajući mislim da je svakako bilo govora mržnje, i jasnih rasističkih ispada. Ono što se ponavlja vrlo često u tim slučajevima jest da ljudi govore: 'Mi nismo rasisti, ali ne želimo i nećemo slati svoju djecu u školu s njima'. To je vrlo rasistička izjava, mada svi volimo o sebi misliti da nismo rasisti i da ne diskriminiramo. Naravno da za situaciju u Škabrnji postoje pravne osnove za dolazak policije koja mora spriječiti govor mržnje. Postoje mehanizmi sankcioniranja toga, i po Kaznenom zakonu i po Zakonu o suzbijanju diskriminacije. Očekujemo kako će se o ovom slučaju sigurno izjasniti i pučki pravobranitelj i pozvati nadležne organe da reagiraju, ističe Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije, nastavljajući:
- Ipak, situaciju moramo sagledati malo dublje. Samo sankcioniranje, bilo da su napisane prekršajne prijave ili ih se kazneno goni, neće spriječiti da građani i građanke koji su u tome sudjelovali na području Škabrnje i koji zaista imaju netrpeljivost prema toj romskoj obitelji, da im i u budućnosti zagorčavaju život. Možda ne na takav eklatantan i izravan način koji odmah možemo vidjeti i osuditi, nego na nekakve suptilnije načine. Onda se moramo zapitati jesu li pravni mehanizmi jedini mehanizmi koje trebamo koristiti u takvim slučajevima i do čega oni dovode. A oni posljedično mogu dovesti do toga da ljudi budu kažnjeni, da shvate da je to društveno neprihvatljivo ponašanje, ali da onda počinju zagorčavati život tim ljudima na načine koji ne mogu biti kažnjeni.
Bez političke korektnosti
- S jedne strane bi tako imali jednu površinsku političku korektnost, ali dubinski i dalje dijelimo zajednicu u koju nitko osim onih koji su iz Škabrnje neće moći doći živjeti i raditi, a što je loše. Mi kao Centar za mirovne studije u takvim situacijama zagovaramo neke druge metode, kao što su medijacije u zajednici i miramide - proces izgradnje povjerenja u zajednici između različitih skupina, koji može trajati jako dugo, ovisno o tome koliko je situacija teška i koliko su uzroci takve situacije teški.
Kad sam pročitala ovo što se dogodilo u Škabrnji, bila sam, kao i svi, bijesna i pitala sam se kako se to može događati. Međutim, ne možemo stalno nastupati s tog moralnog pijedestala gdje mi evo znamo kako bi se ljudi morali ponašati, a evo oni se ponašaju kao divljaci ili necivilizirano. To nije dobra pozicija, to je pozicija moći s koje mi njima dociramo kako bi oni trebali raditi. Treba raditi na promjeni sustava vrijednosti, a to se može samo direktnim radom s tim ljudima, gdje se mi moramo staviti u poziciju da možemo razumjeti ono što oni pričaju i što stoji iza toga.
Reakcija crkve
- Crkva je trebala reagirati na situaciju u Škabrnji i reći ljudima koji dolaze u crkvu: 'Gledajte, nemojte mi dolaziti po hostiju i pričest ako ste istovremeno bili u stanju napraviti linč nad jednom obitelji'. Crkva tu mora dati jasnu poruku, kao moralna kategorija u društvu, ističe Benčić, dok njezina kolegica Lana Vego kaže da iako postoji zakon koji brani diskriminaciju, ne znači da će taj zakon razbiti stereotipe i predrasude koje perpetuiraju takvo ponašanje.
- U zadnje vrijeme su se zaredale izjave koje idu prema diskriminaciji na osnovi etniciteta, to jest prema romskoj zajednici u Hrvatskoj. Naravno da trebaju reagirati svi društveni akteri pogotovo oni koji su na pozicijama autoriteta i koji imaju medijski prostor da to kažu, a mi smo to u CMS-u jako dobro osvijestili, pogotovo s novim Zakonom o suzbijanju diskriminacije koji je na snazi od 2009. i kojim se bavimo i pratimo njegovu implementaciju. Ali smo vrlo rano osvijestili da sama implementacija tog zakona nije dovoljna. Mora postojati atmosfera i društvena klima koja će govoriti o problemu s diskriminacijom, o tome što su to predrasude, što su stereotipi, zašto se iz takvih stavova ljudi grupiraju i rade se razlike u odnosu na drugu grupu.
Intervju u cijelosti možete pročitati ovdje.


Ostavi komentar