Javna ustanova "Zbrinjavanje otpada istočne Slavonije" (ZOIS) čiji su osnivači Vukovar, Vinkovci, Beli Manastir, Županja i Osijek, izgubila je na arbitražnome sudu u Parizu spor zbog otkaza ugovora o izgradnji regionalnog centra za zbrinjavanje otpada koje su potpisali s austrijskim tvrtkama Strabag i Saubermacher, prenosi Advance.
 
Ugovor je raskinut jer u predviđenom roku nije dobivena građevinska dozvola, obzirom da projekt nije bio usklađen s hrvatskim propisima, nakon čega se krenulo s arbitražom.

Sud u Parizu je odlučio da navedeni gradovi austrijskim tvrtkama Strabag i Saubermacher moraju platiti odštetu od 50 milijuna kuna, jer su odustali od izgradnje regionalnog odlagališta otpada u blizini Osijeka.
Javna ustanova ZOIS, najavila je žalbu na presudu, a odluku pariške arbitraže prije naplate još treba potvrditi Visoki trgovački sud u Zagrebu.

Kako javlja dnevnik.hr, na konferenciji za novinare otkriveno je da ugovori na hrvatskom i njemačkom jeziku, koje je potpisala prijašnja uprava, nisu identični.
Arbitražni sud prihvatio je njemačku verziju ugovora prema kojoj je hrvatska strana trebala osigurati građevinsku dozvolu.

Da bude još gore, ova odluka nije prva, kako piše Tportal. Austrijanci su tužili na nekoliko mjesta. Arbitražni sud u Zagrebu lani je presudio u korist njihove konzultantske tvrtke Quantum iz Beča, kojoj se ima isplatiti oko 370 tisuća eura. Quantum je savjetovao ugovaranje projekta upravo sa Strabagom i Saubermacherom.
Ugovor je potpisan, ali Ministarstvo zaštite okoliša proglasilo je nezakonitim projekt u kojem vlasništvo i zaradu od centra imaju Austrijanci, privatne tvrtke, a ne lokalna zajednica.


U nedavnom izvještaju osječkom Gradskom vijeću Damir Zagoršćak, osječki odvjetnik koji zastupa gradove i županiju u ovim sporovima, upozorio je: "Neshvatljivo je ugovaranje međunarodne arbitraže u poslovnim i drugim ugovorima, gdje su ugovorne strane isključivo trgovačka društva osnovana u Republici Hrvatskoj. Kao pravno sredstvo rješavanja sporova u poslovima koje je javna ustanova dogovarala i obavljala, međunarodna arbitraža je skuplja (ova u Parizu stoji 360.000 američkih dolara) i teža, jer arbitražni suci, uglavnom profesori međunarodnog prava, u pravilu ne poznaju detaljno zakone RH (Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o obveznim odnosima, Zakon o platnom prometu, porezne zakone i ostale stručne zakone, Zakon o parničnom postupku itd.) i ne prate našu sudsku praksu, zbog čega se mogu dogoditi loše i nestručne odluke. Stoga je svako sklapanje ugovora kojim se dogovara takvo pravno rješavanje eventualnih problema izuzetno nepovoljno".