Nedjeljko Marković, predsjednik udruge Pragma, na stručnom skupu „Politike i skrb za starije i starenje u Hrvatskoj“  istaknuo je da odluka kojom je 2012. u Europskoj uniji posvećena aktivnom starenju i solidarnosti između generacija jednostavna politička odluka zbog demografskih podataka o starenju stanovništva, kao i povećanim proračunskim izdvajanjima za starije. 

Veća suradnja

Marković kaže da su stariji posebno usmjereni na usluge zdravstvene i socijalne skrbi, a zbog pritisaka na mirovinski sustav, sustav socijalnih potpora i potrebe osmišljavanja slobodnog vremena vitalnim starijima, u Hrvatskoj se tek očekuje veća suradnja različitih sektora u društvu.

- Do sada smo imali projektni i programski pristup, socijalni aktivizam - čak i u državnom sektoru, nejednake kriterije u razvoju usluga i nedovoljno jasnom ulogom organizacija civilnog društva u politikama prema starijima, ističe Marković i dodaje da je potrebno pristupiti izradi Hrvatske strategije/politike usmjerene starijima, koja izrađena „odozdo“ od stručne javnosti i uz potporu političke javnosti - može pomoći u kreiranju hrvatskog odgovora na sociodemografska kretanja te je pozvao sudionike Skupa da u svojim zajednicama identificiraju potrebe starijih i aktivno sudjeluju u izradi Strategije. 

Vlado Puljiz, profesor emeritus sa Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta ističe tri glavna smjera javnih politika prema starijima. U području mirovinske politike postoje dva temeljna problema mirovinskog sustava: održanje primjerenosti mirovina  i financijske održivosti sustava te veliki problem ulaska u starost brojnih generacija. U području politika prema ovisnim starima, Puljiz ističe da je skrb o starima ranije vođena u obitelji, a sada se pomiče prema javnom sektoru. U Europi se ovisnost starih javlja kao peti socijalni rizik, a osiguranje tog rizika rješava se na različite načine u pojedinim zemljama. Treće područje je politika aktivnog starenja promovirana od strane Svjetske zdravstvene organizacije koja ima više aspekata i pretpostavlja koordinaciju raznih programa zapošljavanja, socijalnog uključivanja, obrazovanja, zdravstvene politike. 

Održavanje mirovinskog sustava

Glavni hrvatski izazovi su problemi s održanjem mirovinskog sustava, rješavanje pritiska na institucionalno zbrinjavanje starih ljudi te oblikovanje šire politike aktivnog starenja koja je tek u začecima, zaključuje Puljiz.

Ana Štambuk, predstojnica Katedre za socijalnu gerontologiju Studijskog centra socijalnog rada objasnila je važnost obrazovanja za aktivno starenje. Cjeloživotno učenje podrazumijeva stjecanje i osuvremenjivanje svih vrsta znanja i kvalifikacija, interesa i sposobnosti od predškolskog doba do razdoblja nakon umirovljenja. Aktivno starenje, ističe Štambuk, uključuje zdravlje i socijalne usluge (promociju zdravlja i prevencija bolesti), determinante vezane uz ponašanje  (fizičku aktivnost, zdravu prehranu), fizičko okruženje (sigurno stanovanje), socijalno okruženje (podršku, edukacije), ekonomske determinante (rad, dohodak) i osobne čimbenike (biološki, psihološki). Štambuk ističe i novu paradigmu starenja koja obuhvaća razdoblje predumirovljanja, razdoblje neovisnog življenja, početak ovisnog življenja i ovisne godine umirovljenja. U zaključku svog izlaganja Štambuk smatra da je za aktivno i zdravo starenje potrebno razvijati pozitivnu sliku starenja u kontekstu životnog ciklusa, odgajati i obrazovati za odgovornost, etičnost i međugeneracijsku solidarnost u svim razdobljima života te pružiti priliku za aktivnosti unutar zajednice kroz volontiranje.