Ne postoji tabu tema koja se u ZKM-u nije otvorila u protekloj sedmoljetki usijanog angažmana: pedofilija, diskriminacija invalidnih osoba, nasilje u obitelji, maloljetničko nasilje, homofobija, rasizam, socijalno beznađe, crkveno licemjerje, mračne strane Domovinskog rata, ekološka devastacija… Predstave “S druge strane”,”Generacija 91.-95.”, “Garaža”, “Ovo bi mogla biti moja ulica”, “Moj sin samo malo sporije hoda”,  ”Žuta crta” samo su neke od bogatog niza vibrantnih, kazališnom strategijom dalekometnih vapijućih predstava upozorenja. U filozofiji Dubravke Vrgoč teatar je prije svega komunalni generator zajednice, ali ne onog uglancanog ego-tripa. Nego od one beskompromisne vrste što ekspresivnim alatima provocira odgovornost. Neka vrst civilne savjesti pod reflektorima koji se gase tek kad izgore.

Članak Davora Špišića možete pročitati na blogu Civilka.