Moja priča: Kristina Sever

Na slici Kristina Sever, Foto: In portal

Na slici Kristina Sever, Foto: In portal

“Bez obzira na naša oštećenja i invaliditete, možemo sve! Trebamo se više truditi i nikako ne smijemo odustajati od naših ciljeva”, poručuje suradnica u Udruzi invalida rada Zagreba

Piše: Klaudija Klanjčić
“Osobama s invaliditetom već je u startu dovoljno teško jer je društvo puno predrasuda i neprilagođeno prema njima. Mislim da mali znak pažnje i pomoći može biti dovoljan za osjećaj njihove sreće. Svaki dan treba započeti i završiti s osmijehom, bez obzira kakav on bio”, rekla je Kristina Sever (30) iz Zagreba, zaposlena kao suradnica u Udruzi invalida rada Zagreba.

Pri rođenju stekla je dijagnozu obostrana pareza plexus brachialis, jer oštećene su joj ruke prilikom poroda na zadak.

“Prema pričanju majke, bili su to zaista teški trenuci. Život nam je visio o niti, jer oštećeni su mi vratni kralješci, iako je mozak kroz cijelo vrijeme u redu. Liječnici nisu pristali na carski rez pa su me oštetili za cijeli život. Ali tako je kako je. Više se ništa ne može. Mora se živjeti onako kako imaš. Bila sam mjesec dana u bolnici, majka me nije vidjela prvih pet dana, što joj je, vjerujem, bilo najteže u životu. Strepila je nada mnom. Čak sam ostala bez kisika pa je bila potrebna reanimacija. Nakon svega mogu reći da je glavno da smo preživjele. Između mojih roditelja i mene postoji velika povezanost i ljubav i to nam je najvažnije”, objasnila je Sever.

Budući ne može dizati ruke skroz u zrak, zbog dijagnoze ih mora pridržavati. No, naučila je živjeti sa svime i izrasla je u predivnu mladu djevojku, koja živi svoj život punim plućima.

Nakon što je završila za upravnu referenticu, u UIR-u Zagreba počela je raditi 2008. godine, sudjelujući u organizaciji nekih od aktivnosti Udruge.

“Obzirom da sam osoba koja ima 80 posto tjelesnog ostećenja, bila sam jako zadovoljna s mogućnošću da mogu raditi, a mislim da sam ukazano povjerenje tijekom vremena u potpunosti i opravdala. Radim sa šestero kolega i kolegica, a osobno sam suradnica na administrativnim poslovima vezanim za rad Udruge. Stalno sam u interakciji s našim članovima, kojima dajem potrebne informacije o našim pravima i povlasticama”, rekla je Sever.

Kako je atmosfera na radnom mjestu vrlo važna ne samo za djelatnike, već i za sve korisnike, nastoji da svaki dan bude sve u redu. Okružena ljudima koji joj daju podršku i ljubav, osjeća se voljeno i prihvaćeno u sredini u kojoj radi i živi.

“U međusobnoj suradnji s kolegama zaista odlično funkcioniramo. Poštivamo se, ljubazni smo jedni prema drugima, međusobno se nadopunjujemo i kada treba pomažemo. Puno mi znači da radim u takvom okruženju, jer je zdravo. Nema tu ljubomore, zavisti, kao što čujemo da je u ostalim radnim sredinama. Mala smo zajednica i svi doprinosimo da bude onako kako treba biti. A tako se ponašamo i prema svim članovima Udruge”, objasnila je odnose u radnom okruženju.

Svi djelatnici Udruge zauzeli su stav da članovima nastoje uljepšati dane kad dođu na aktivnosti, i to na način da budu ljubazni, strpljivi s njima te da daju sve od sebe kako bi im dali prave savjete.

“Svaki dan je dobar trenutak, pogotovo kada vidimo da su naši članovi zadovoljni i da smo im barem malo pomogli. Loših trenutaka nema puno, njih se trudimo i ne pamtiti. Možemo reći da svaki dobar trenutak pregazi onaj loš”, nadodala je.

“Osobama s invaliditetom već je u startu dovoljno teško jer je društvo puno predrasuda i neprilagođeno prema njima. Mislim da mali znak pažnje i pomoći može biti dovoljan za osjećaj njihove sreće. Zato osobno prema svim ljudima postupam jednako. Nastojim pristupiti s ljubaznošću i osmijehom, jer nikad ne znate kada ćemo mi sami biti s druge strane. Svaki dan treba započeti i završiti s osmijehom, bez obzira kakav on bio”, rekla je.

Od hobija Sever obožava plesanje, na koji ide dva puta tjedno uživajući u kombinaciji tehnike jazz-a i suvremenog plesa. Voditeljica koja vodi je predivna osoba, kako i sama kaže, tako da se zaista može opustiti i prepustiti valovima muzike. Naravno, vrlo je važno da je pronašla partnera koji ima razumijevanja zbog ruku tako da zajedno uživaju u zajedničkom vremenu. U slobodno vrijeme voli boraviti u prirodi, šetati, družiti se s prijateljima i opuštati u njihovom društvu. Uglavnom, nastoji proživjeti svaki dan najbolje što može.

“Bez obzira na naša oštećenja i invaliditete, možemo sve! Trebamo se više truditi i nikako ne smijemo odustajati od naših ciljeva. Budite uvjereni u to i sve će ići lakše”, poručila je osobama s invaliditetom.

 

Preuzeto sa portala: In portal

Share via email

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *