Zagreb Pride od 2011. godine održava radionice za policijske službenike i službenice oko tema koje se tiču LGBTIQ populacije, s posebnim naglaskom na govor i zločin iz mržnje. “Iako mi provodimo edukacije, mislimo da je i na državi odgovornost napraviti sve što je u njezinoj moći da osigura pravedan tretman svih svojih građana i građanki, kao i da osigura provođenje zakona. Ovakve bi edukacije trebale biti sustavne i redovite, ali i komplementarne s edukacijom u školama”, objašnjavaju u Prideu.

Piše: Dražen Matiček

Govor mržnje, a posebno njegova posljedica u obliku zločina iz mržnje, jedni su od najvećih problema društava s demokratskim deficitom, u koje svakako spada i naše društvo. Upravo iz tog razloga Zagreb Pride, nevladina organizacija koja se bavi temama vezanim za LGBTIQ populaciju, od 2011. godine organizira edukacije za policijske službenike i službenice, odnosno one koji na ‘mjesto zločina’ dolaze prvi.

“Cilj edukacija je prvenstveno osvijestiti o postojanju i prepoznavanju zločina iz mržnje putem boljeg razumijevanja okolnosti takvih zločina. Kroz praksu smo primijetili da policija često ne uzima u obzir činjenicu da se zločin iz mržnje uzima kao otegotna okolnost te klasificira takve zločine kao prekršaje, što počiniteljima odašilje poruku da počinjeni zločin nije kazneno djelo, odnosno počinitelji bivaju blaže kažnjeni. Program edukacije osmišljen je na način da upoznamo polaznike s osnovama LGBTIQ terminologije, jer je korištenje ispravne terminologije od strane policije prvi korak ka uspostavljanju povjerenja sa žrtvom. Isto tako dajemo im kazneno-pravni okvir takvih zločina, kriminološku obradu zločina iz mržnje te prezentiramo primjere slučajeva s kojima smo se do sad susretali, a koji su uglavnom bili procesuirani nezadovoljavajuće”, kažu nam iz ZG Pridea.

A razloge za nezadovoljstvo ne treba tražiti u teoriji, već u praksi. Što se ‘mrtvog slova na papiru’ tiče, Hrvatska izgleda poprilično dobro. Zločinom iz mržnje se, na ovaj ili onaj način, bave Kazneni zakon, koji ga i definira kao “…kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe”, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira te Zakon o suzbijanju diskriminacije, a donesen je i Protokol o postupanju u slučajevima zločina iz mržnje. Međutim, situacija na terenu bitno je drugačija. Pokazuje to i istraživanje “Brutalna stvarnost: Istraživanje o nasilju, diskriminaciji i zločinu iz mržnje protiv LGBTIQ osoba u RH”, koje je ZG Pride proveo još 2013. godine na 690 ispitanika.

Zg Pride: Mnoge žrtve zločine iz mržnje ne percipiraju dovoljno bitnima da bi ih prijavile.

“Problemi s kojima se susreću LGBTIQ žrtve zločina iz mržnje obuhvaća cijeli spektar diskriminacije. Prva poražavajuća činjenica jest da mnoge žrtve zločine iz mržnje ne percipiraju dovoljno bitnima da bi ih prijavile. To se uglavnom odnosi na verbalno i psihičko nasilje koje doživljavaju kao nedovoljno teško da bi se zbog njega izlagale potencijalnoj dodatnoj traumatizaciji od strane policije. Drugo jest da se mnogi ispitanici susreću s diskriminacijom čak i u vlastitom domu, odnosno da ih vlastita obitelj diskriminira. Treće što bismo istaknuli jest da, iako je preko 70 posto ispitanika doživjelo neki oblik nasilja, manje od 10 posto je to isto nasilje prijavilo policiji. Kao razloge su navodili nepovjerenje u policiju, sram, strah od autanja… Problema je previše. Iskustva sa policijom su i negativna i pozitivna, a trudimo se da barem i ako se dogodi zločin iz mržnje da se LGBTIQ žrtve tretira s poštovanjem i bez predrasuda”, ističu Pride-ovci neke od nalaza spomenutog istraživanja.

A koliko se zakoni u praksi ne provode pokazuju i podaci vladina Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina prema kojima je u 2015. godini MUP evidentirao samo 24 kaznena djela i 12 prekršaja kao zločine iz mržnje, dok je pravomoćnih osuđujućih presuda u oba slučaja bio tek po sedam, što je u velikom nesrazmjeru s onih 70 posto o kojima pričaju Pride-ovci.

Međutim, sve ovo nije dovoljan razlog za par novih “ACAB-a” po zidovima. Svakako da su za ovakvo stanje djelomično odgovorni sami policajci i policajke kao, uostalom, i svi ostali mentalno zdravi i zreli pripadnici društva, ali, s druge strane, kapitalizam nije sustav koji za cilj ima stvaranje slobodomislećeg i empatičnog čovjeka. Moć je ovdje, a posljedično i odgovornost, neravnomjerno raspoređena.

“Rasprava o odgovornosti uvijek vodi prema tome tko u danom trenutku ima moć promijeniti stvarnost. Pitanje odgovornosti nije uvijek i pitanje nečije krivice, ali uvijek onaj tko je nositelj glavnih prerogativa moći u društvu je ujedno i najodgovorniji za stanje u tom društvu. Na prvom mjestu, s obzirom na okolnosti, a to je naš demokratski deficit i totalitarno naslijeđe, definitivno najveću moć imaju političke elite. Oni su ti koji mogu promijeniti ne samo zakonodavni okvir, nego i mentalitet da se taj zakon poštuje. Isprika da je zakon tu, ali se ne provodi, nije isprika. I za neprovođenje je netko odgovoran, a to su u svakom novom izbornom razdoblju konkretne osobe kojima je na izborima povjerena moć i koji su se obvezali da će preuzetu moć koristiti kako bi riješili konkretne probleme i mijenjali društvo na bolje. Tek nakon toga dolaze oni koji provode zakon, u širem smislu to su pravosudne institucije, pa potom policija”, kaže Renato Matić, sociolog i profesor na zagrebačkim Hrvatskim studijima koji se godinama bavio upravo fenomenom policije.

Kao glavne društvene razloge za pojavu zločina iz mržnje Matić ističe stereotipe i predrasude, za koje su pak zaslužni nedostatak informacija i mogućnosti kritičkog mišljenja. Drugim riječima, loš obrazovni sustav.

Kao glavne društvene razloge za pojavu zločina iz mržnje Renato Matić ističe stereotipe i predrasude, za koje su pak zaslužni nedostatak informacija i mogućnosti kritičkog mišljenja. Drugim riječima, loš obrazovni sustav.

“Treba si postaviti pitanje zašto nakon 12 godina obaveznog obrazovanja nemamo kod mladih ljudi jasne odgovore što je ok, a što nije. Nekoliko sati predavanja o zločinu iz mržnje je doslovno ništa. To je premalo. Policajci su ljudi od krvi i mesa, i poput svih ostalih dolaze s predrasudama, stereotipima, a temeljno obrazovanje je ono koje bi ih trebalo ukloniti, mora se krenuti od početaka. Problem policijskog, ali i svakog drugog obrazovanja, su političke odluke koje se mijenjaju svakih nekoliko godina. To nije strategija i ne možemo jamčiti da će društvo imati dobro obrazovanje”, dodaje Matić.

A kakav nam je obrazovni sustav pokazuju i rezultati istraživanja MyPlace. Radi se o četverogodišnjem projektu koji je završio još 2015., a glavni mu je dio istraživanje provedeno u 14 europskih zemalja koje se bavilo građanskom, političkom i društvenom sudjelovanju mladih te, kako navode autori, ‘kako prošle, sadašnje i buduće ‘sjene’ totalitarizma i populizma oblikuju ovo sudjelovanje mladih’. U Hrvatskoj je istraživan Zagreb, a rezultati su pokazali da gotovo 70 posto ispitanika (mladi iz zagrebačkih kvartova Pešćenica i Podsljeme, op.a.) ima vrlo slab interes za politiku te da ne razumiju pojmove politike ili demokracije, što je vidljivo iz činjenice da, iako većina načelno podržava parlamentarnu demokraciju, 55 posto ispitanika bi podržalo sustav s jakim vođom neovisnim od parlamenta, a trećina čak i vojnu diktaturu. Također, oko 70 posto ispitanika kao jedan od najvažnijih događaja u domaćoj povijesti ističe fašističku satelitsku paradržavu NDH.

Iste godine, slično istraživanje objavili su i GONG, Institut za društvena istraživanja te GOOD inicijativa, “Politička pismenost učenika završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj” koje je provedeno na 1146 maturanata. I ovdje su rezultati katastrofalni. Gotovo 58 posto ispitanika nije znalo da je RH parlamentarna demokracija, za 40-ak posto njih je hrvatska kultura bogatija od one drugih naroda, a da su jedini pravi Hrvati katolici misli više od petine.

Također, među njima je gotovo 65 posto njih koji smatraju da LGBTIQ osobe imaju pravo privatno raditi što žele, ali da to ne bi trebali isticati u javnosti, a čak polovica bi tim ljudima zabranila javne nastupe jer ‘na taj način loše utječu na mlade’.

Zagreb Pride: “Iako mi provodimo edukacije, mislimo da je i na državi odgovornost napraviti sve što je u njezinoj moći da osigura pravedan tretman svih svojih građana i građanki, kao i da osigura provođenje zakona.”

“Ali i odgojno-obrazovne institucije djeluju prema uputama koja dolaze s više političke razine. Ministarstvo je to koje definira programe, a iznad njih je opet najviša politika. Međutim, pogledajte tko najviše radi na rješavanju problema, oni svjesni i za opću dobrobit zainteresirani akteri, koji uopće nemaju moć. To je, kako bi rekli, krpanje, ali je i više nego dobrodošlo, pogotovo u situaciji kada nemate neku jasnu društvenu odgojno-obrazovnu strategiju koja bi pokrila te teme. Ovo je slamka spasa”, objašnjava Matić.

A što se trenutne političke elite tiče, izgleda da smo osuđeni na ‘krpanje’ još nekoliko godina jer čak i najmanje što bi država mogla učiniti – kurikularna reforma, pa tako i uvođenje građanskog odgoja u škole, nije na vidiku.

“Iako Zagreb Pride provodi edukacije, mislimo da je i na državi odgovornost napraviti sve što je u njezinoj moći da osigura pravedan tretman svih svojih građana i građanki, kao i da osigura provođenje zakona. Ovakve bi edukacije trebale biti sustavne i redovite, ali i komplementarne s edukacijom u školama, jer isto je tako važno da su sami građani svjesni svojih prava. Takve edukacije nisu važne samo za LGBTIQ osobe, već i za druge osobe koje bi im mogle pomoći ili same postati žrtvama po nekoj drugoj osnovi”, navode iz te organizacije.

Spomenimo na kraju da je, od 2011. kada se počelo s radionicama, edukaciju prošlo oko 500 policajaca i policajki u Zagrebu i Splitu, dok će ove godine doći red i na riječke organe reda, gdje će zajedničkim snagama nastupiti Zagreb Pride i Lezbijska organizacija Rijeka Lori.

“Odaziv na edukacije je uvijek odličan, ali mislimo da to zasigurno ima veze s hijerarhijskim odlukama koje se donose u policiji. Primjerice, za ove edukacije smo dobili blagoslov i od MUP-a, kao i od samog ravnateljstva policije”, zaključuju iz ZG Pridea.

Preuzeto sa portala: H-alter

Tekst je objavljen uz podršku Ureda za financijske mehanizme Europskog gospodarskog prostora i Norveškog financijskog mehanizma te Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva u sklopu projekta udruge Zagreb Pride – “Prema održivom pokretu za ostvarivanje LGBTIQ prava”.