Nedavno istraživanje otkrilo je kako se između muškaraca i žena javljaju oprečna mišljenja kad se raspravlja o pitanjima vezanim za zaštitu okoliša. Žene su se, za razliku od svojih muških kolega, pokazale mnogo izglednijima za podupiranje politike zaštite okoliša.

Klara Perović / Ekovjesnik

Kada je u pitanju okoliš, muškarci i žene različito razmišljaju

Na Summitu o održivom razvoju, koji se održao 25. rujna 2015. godine, države članice Ujedinjenih naroda usvojile su Program održivog razvoja do 2030. godine, koji sadrži 17 ciljeva održivog razvoja i to: 1) iskorjenjivanje siromaštva 2) iskorjenjivanje gladi 3) zdravlje i dobrobit 4) kvalitetno obrazovanje 5) rodna ravnopravnost 6) pitka voda i higijenski uvjeti 7) pristupačna i čista energija 8) dostojanstven rad i gospodarski rast 9) industrija, inovacije i infrastruktura 10) smanjenje nejednakosti 11) održivi gradovi i održive zajednice 12) odgovorna potrošnja i proizvodnja 13) odgovor na klimatske promjene 14) život ispod vode 15) život na kopnu 16) mir i pravda / snažne institucije 17) partnerstvo za ciljeve.

U protekle tri godine kreatori politike mnogih zemalja prionuli su na razvijanje nacionalnih zakonodavstva koja će im pomoći u postizanju ciljeva zaštite okoliša, od smanjenja emisija ugljikovog dioksida do poboljšanja čiste vode i zdravstvenih mjera. No, kada je riječ o istraživanju raznih utjecaja na okoliš, donošenje odluka u politici zaštite okoliša oslanja se na osobna iskustva i perspektivu, kao i na činjenice i dokaze.

Iako je za pretpostaviti da se tako važne odluke, kao što je zaštita okoliša, donose na temelju objektivnih dokaza, istraživanje koje je proveo stručni tim sa Sveučilišta Nebraska-Lincoln u SAD-u, u suradnji s Međunarodnom organizacijom rada (eng. International Labour Organization, ILO), otkrilo je da tijekom cijelog procesa donošenja odluka bitnu ulogu ima spol te tako žene ekonomistice izglednije podupiru politiku zaštite okoliša od svojih muških kolega.

„Kada argumentirate da muškarci i žene trebaju skupa sjediti za stolom kada se politike raspravljaju i razvijaju, pretpostavljate da imaju različite poglede, ali to do sada nije bilo testirano. Mi smo to napravili jer nas je ta tema jako zanimala“, izjavila je prof. Ann Mari May sa Sveučilišta Nebraska-Lincoln koja je vodila istraživanje u 18 europskih zemlja.

Po pitanju ekoloških stavova u cjelini, provedeno je mnogo istraživanja koja su istraživala razliku u stavovima između muškaraca i žena. Međutim, u kontekstu politike, ta razlika do sada nikad nije bila istraživana.

Tako su 2014. godine, znanstvenici sa Sveučilišta u Melbourneu, pronašli značajnu vezu između spolnog i okolišnog identiteta pokazujući kako se žene puno više bore za zaštitu okoliša. Ovo istraživanje je u skladu s ranijom studijom, objavljenom 1996. godine u časopisu Environment and Behavior, a kojom se analiziralo pet hipoteza koje objašnjavaju zašto su žene ekološki svjesnije od muškaraca.

Žene u ekonomiji – podupiru li vjerojatnije politiku zaštite okoliša?

Ann Mari May, David Kucera i Mary G. Mcgarvey su u svibnju ove godine proveli veliko istraživanje stajališta američkih ekonomista kako bi sagledali kako različite perspektive muškaraca i žena mogu utjecati na krajnje političke ishode. Iako rezultati istraživanja nisu pokazali značajne razlike u političkim stajalištima žena i muškaraca, znanstvenici su bili uvjereni kako nisu postavili dovoljno detaljna pitanja te su odlučili slično istraživanje ponoviti u Europi.

„Intervjuirali smo ekonomiste iz 18 država članica EU koji su na raznim sveučilištima radili svoje doktorske studije“, objasnila je May. „Postavili smo im pitanja iz pet različitih područja kako bi vidjeli postoje li razlike u mišljenjima između muškaraca i žena, a rezultati su pokazali razlike u svih pet područja, a posebno u području ekološke ekonomije.“

Sudionike su pitali niz specifičnih pitanja vezanih za okoliš poput: Treba li EU zabraniti bušenja na Arktiku? Jesu li sustavi trgovanja emisijama ugljika prikladni za smanjenje emisija ugljika? Općenito, žene su bile ili neutralne ili su se složile da bi trebalo učiniti više, dok se muškarci uglavnom nisu složili s tvrdnjom da bi trebalo učiniti više. Najveći jaz u razmišljanjima, znanstvenici su identificirali na pitanju o tome hoće li EU zabraniti sadnju genetskih modificiranih usjeva, što su žene svakako poduprijele.

Prošle su godine Aaron R. Brough sa Sveučilišta u Utahu i James E.B. Wilkie sa Sveučilišta Notre Dame u Indiani u SAD-u proveli 7 eksperimenata s ukupno 2.000 sudionika iz SAD-a i Kine, pokazujući psihološku povezanost između eko-svjesnosti i percepcije „ženstvenosti“.

U jednom eksperimentu, i muškarci i žene su opisali kupca koji je u trgovinu ponio platnenu vrećicu kao „ženstvenijeg“ u odnosu na kupca koji je u trgovini koristio plastičnu vrećicu, neovisno je li kupac bio muškarac ili žena.

Postotak žena u politici i dalje ispod globalnog prosjeka

Kao što je već rečenu, po pitanju politike, muškarci i žene imaju različite načine razmišljanja o pitanjima zaštite okoliša. Ranije ove godine, znanstvenici sa Sveučilišta u Pennsylvaniji su objavili studiju koja pokazuje da se argumenti klimatskih promjena koji se fokusiraju na znanost i poslovanje više pripisuju muškarcima, dok se oni koji se bave etikom i okolišnim pravom više pripisuju ženama.

Prema Međuparlamentarnoj uniji, na svjetskoj razini SAD se nalazi na 104. mjestu sa samo 20 % ženskih zastupnika u Kongresu. U Europi je trenutačno između 29 i 37 % žena u nacionalnim i regionalnim parlamentima i vladama, lokalnim vijećima, Europskom parlamentu i Europskoj komisiji, a sve to je ispod globalnog prosjeka od 40 do 60 % žena u politici.

„Trenutno, s obzirom na nedostatak spolne ravnoteže u ekonomiji, to i nije tako dobra vijest za okoliš“, izjavila je May, „Smjer promjena je spor, ali postoji kretanje prema demokratizaciji i uključivanju žena u procese donošenja političkih odluka.“

Naposljetku se može poručiti kako je jednako sudjelovanje žena i muškaraca u politici važan uvjet za učinkovitu demokraciju i dobro upravljanje. Osim jačanja i unaprjeđenja demokratskog sustava, sudjelovanje više žena u političkom odlučivanju ima mnogo pozitivnih učinaka na društvo kojem tako može pomoći u poboljšanju života žena i muškaraca. Prednosti uključuju pravednije društvo, viši životni standard, pozitivan razvoj obrazovanja, zdravlja i infrastrukture te smanjenje političke korupcije.