Branimir Šutalo: Životna svakodnevica slijepih i slabovidnih osoba prilično je teška

Na slici Branimir Šutalo,  Foto: In portal

Na slici Branimir Šutalo, Foto: In portal

“Populacija je sve starija, mnogo je samaca i usamljenika, nesrazmjerno je prisutno siromaštvo, a i kaskamo u modernizaciji obrazovanja slijepih i slabovidnih”, objašnjava Branimir Šutalo

Branimira Šutala već smo predstavljali kao bivšeg novinara In Portala, kvizomana i filmskog kritičara, dapače, možda i jedinog slijepog filmskog kritičara na svijetu, a sigurno jedinog u Hrvatskoj. Međutim, Branimir već nekoliko godina obnaša i vrlo važnu funkciju višeg stručnog savjetnika gradonačelnika Grada Zagreba za osobe sa invaliditetom, a istodobno je i predsjednik Udruge slijepih Zagreb. Od posljednjeg Branimirovog intervjua za In Portal prošlo je više od tri godine pa smo iskoristili Međunarodni dan bijelog štapa kao povod za novi razgovor s našim bivšim kolegom, čovjekom itekako pozvanim da priča o statusu osoba s invaliditetom u Hrvatskoj.

Za početak, recite nam nešto o dvije funkcije koje trenutno obnašate. Olakšava li vam ili otežava posao, u smislu borbe za bolji život osoba s invaliditetom, činjenica da ste istovremeno viši stručni savjetnik gradonačelnika Grada Zagreba za osobe sa invaliditetom i predsjednik Udruge slijepih Zagreb?

– Moje profesionalno mjesto u gradskoj upravi i ono volontersko u Udruzi slijepih Zagreb su dvije komplementarne pozicije. Jasno da radeći kao savjetnik gradonačelnika za osobe s invaliditetom nastojim pokriti cjelovito područje osoba s invaliditetom u gradu Zagrebu, dok sam privatno angažiran u svojoj matičnoj udruzi, kao što mislim da bi većina osoba s invaliditetom trebala biti.

U kojem području je, po vašem mišljenju, u zadnjih deset ili dvadeset godina u Zagrebu napravljen najveći pozitivni pomak u pravima osoba s invaliditetom, a posebno slijepih i slabovidnih osoba?

– Područje zaštite prava i položaja osoba s invaliditetom u našem društvu je godinama bilo zapušteno i zanemareno. No u zadnjih 20-ak godina svjedočimo prvim kapitalnijim koracima u pravcu poboljšanja položaja osoba s invaliditetom u gradu Zagrebu. Osobe s invaliditetom postaju sve vidljivije u društvu, a to je bio važan preduvjet. One ne smiju biti skrivene u svojim ustanovama, domovima. One moraju biti integrativni dio našeg društva. Paralelno s tim, jasna su poboljšanja na području pristupačnosti, obrazovanja, zapošljavanja i tako dalje. Posebno se razvio nevladin sektor osoba s invaliditetom kojega neki nazivaju i pokretom. Također, slijepi zagrepčani mogu ukazati na čitav niz poboljšanja u proteklom periodu. Konkretno, ozvučeni semafori su postali norma, a nekada nismo niti znali za njih. Isto tako i staze vodilje. Kulturni sadržaji, muzeji, kazališta, kina pa i sportski sadržaji, sve više su pokriveni audio deskripcijom, a sve više je slijepih i slabovidnih studenata i studenata s ostalim invaliditetima.

Nakon dobrih stvari, pričajmo i o lošima. Gdje vidite najviše prostora za napredak?

– Nažalost, područje za napredak je nepregledno. Koliko god govorili o pozitivnim pomacima, položaj osoba s invaliditetom nije niti blizu na razini koja bi nas činila zadovoljnima. Činjenica koju svi koji smo aktivno uključeni u rad na poboljšanju položaja osoba s invaliditetom moramo uzeti u obzir je da se većina osoba s invaliditetom osjeća zanemareno i nezadovoljno. Prije svega mora se inzistirati na pristupačnom obrazovnom sustavu koji će rezultirati uključivanjem osoba s invaliditetom na otvoreno tržište rada. Obrazovanje i radna uključenost sami po sebi rješavaju mnoge druge probleme s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno susreću, od predrasuda do rizika od siromaštva i socijalne izoliranosti.

Često kažemo da Zagreb može biti primjer grada po mjeri osoba s invaliditetom. Možete li usporediti Zagreb s ostalim gradovima u Hrvatskoj i Hrvatsku s ostalim europskim i svjetskim zemljama?

– Smatram da bi ipak realniji izraz bio da Zagreb želi biti grad po mjeri osoba s invaliditetom. Rekavši to, Zagreb uvjerljivo prednjači po kvaliteti života osoba s invaliditetom u odnosu na ostatak Hrvatske. Posebno se to odnosi na ruralna područja. Mi u gradu Zagrebu nastojimo primjere pozitivne prakse prenijeti u ostatak Hrvatske. Neke su stvari uvjetovane financijama, ali za mnoge stvari su presudne dobre ideje, angažiranost, entuzijazam i upornost. Jednako se to odnosi na usporedbu Zagreba i razvijenih europskih i svjetskih gradova. Zapadni gradovi imaju više novaca i dulju tradiciju zaštite prava osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom su puno prisutnije na javnim mjestima i cjelokupni odnos je za nekoliko razina na višoj razini pristupačnosti. Priznavši to, Zagreb na nekim područjima može poslužiti kao primjer i uzor europskim gradovima.

Danas je Međunarodni dan bijelog štapa, koji je i povod za ovaj naš razgovor. Pričali smo o onome što je napravljeno i o onome što tek treba napraviti za ravnopravnost slijepih i slabovidnih osoba. Kad pričamo o sadašnjosti, kako će Međunarodni dan bijelog štapa obilježiti Udruga slijepih Zagreb, a kako Grad Zagreb?

– Međunarodni dan bijeloga štapa, 15. listopada, tradicionalno je prilika da se široj javnosti ukaže na probleme s kojima se susreće zajednica slijepih i slabovidnih osoba. No naglasak ne smije biti samo na problemima. Širu javnost moramo upoznati i sa svim vrijednim poduhvatima koje su slijepi i slabovidni ostvarili. Taj dan je posebno svečan za Hrvatski savez slijepih i sve udruge slijepih u Republici Hrvatskoj. Tako će zagrebačka udruga slijepih organizirati čitav niz događanja i aktivnosti za svoje članove i prijatelje udruge, od izleta, odlazaka u prirodu, sportskih turnira, koncerata pa će nam i premijerno u udruzi gostovati stand-up komičar Zvonko Kožić. Hrvatski savez slijepih će organizirati okrugli stol na temu Zakona o brajici i položaju udruga slijepih u Republici Hrvatskoj.

Par riječi za kraj?

– Životna svakodnevica slijepih i slabovidnih osoba prilično je teška. Populacija je sve starija, mnogo je samaca i usamljenika, nesrazmjerno je prisutno siromaštvo, a i kaskamo u modernizaciji obrazovanja slijepih i slabovidnih. To bi bila negativna slika koja se ne smije izbjeći za kraj. Naravno, nije sve “crno”. Postoje mnogi vrhunski primjeri o kojima je pisao i vaš portal. Slijepe osobe su u stanju postići neslućene razmjere na svim područjima isključivo zahvaljujući upornom radu i podršci bliske okoline. Podrška mora biti što šira, od obitelji, uže okoline, udruge, te cijeloga društva. Slijepi i slabovidni su zbog prirode svoga invaliditeta odvojeni od vizalnog svijeta, ali ne smiju biti odvojeni od ljudi. Videći moraju slijepima približiti vizualni svijet, a slijepi će uzvratiti svim onim bogatstvom koje donosi jedna ljudska osoba.

Za kraj mi dopustite da svim slijepim i slabovidnim osobama čestitam Međunarodni dan bijeloga štapa.

Razgovarao: Damir Fatušić, In portal

Share via email

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *