Potpuni sumrak humanosti u državi kojom vlada dobitnica Nobelove nagrade za mir

Profimedia, Zuma Press

Profimedia, Zuma Press

Pred vijećem Ujedinjenih naroda za ljudska prava danas je prezentiran detaljan izvještaj na 440 stranica o zločinima koji su pripadnici mjanmarske vojske radili nad Rohindžama i ostalim manjinama u zemlji u kojoj od 2016. godina vlada dobitnica Nobelove nagrade za mir Aung San Suu Kyi.

Izvještaj detaljno opisiva zvjerstva, ubojstva, silovanja i mučenje nad siromašnom i marginaliziranom zajednicom koja u Mjanmaru nema pravo ni na državljanstvo. Istražitelji UN-a su jednoglasno zaključili da su dokazi koje su predočili i više nego dovoljni za podizanje optužnice za genocid protiv vrhuške vojske koja je poznata pod imenom Tatmadaw. Štoviše, istražitelji su naveli da su zvjerstva koja su se dogodila u Mjanmaru jedna od najgorih u novijoj povijesti.

Cijeli izvještaj UN-ovog istraživačkog tima objavljen je još u kolovozu i sadrži detaljan opis ubojstava i ostalih zločina. U njemu se opisuje silovanje žena koje su vojnici zavezali za drvo i potom se nad njima iživljavali. Spominju se i djeca koja su bježala iz vatrom zahvaćenih kućama, ali su ih vojnici tjerali da se u njih vrate. Tu su potom bilo mlaćenja palicama, gašenja cigareta po ljudskim tijelima, postavljanje mina na puteve kojima su se kretali ljudi bježeći iz sela…

– Nikad, ali baš nikad se nisam susreo sa zločinom ovakvih razmjera – rekao je Marzuki Darusman, prvi čovjek istražiteljskog tima.

Tročlani tim je naveo da je mjanmarska vojska razvila ‘otorvnu zapovjednu klimu’ pod kojom je zlostavljanje ljudi i kršenje ljudskih prava postala norma. Pozvao je UN da se pobrine da se mjanmarska vojska potpuno raspusti i ponovno obnovi, a da se vojni lideri, uključujući glavnog zapovjednika Min Aung Hlainga, privedu pravdi, te da im se sudi za genocid, kršenje ljudskih prava i ratne zločine.

– Bilo kakav angažman sadašnje mjanmarske vojske i njegovog vodstva danas je potpuno neobranjiv – stoji u izvještaju.

Profimedia, Zuma Press

Profimedia, Zuma Press

Istražitelji i njihovo osoblje 15 mjeseci je istraživalo mjanmarsku vojsku i ostale naoružane skupine u tri različite provincije. Mjanmarska vlada im je zabranila ulaz u samu zemlju, ali svakako su im pomogli intervjui s 875 svjedoka koji su uspjeli pobjeći iz zemlje.

Tim je bio oformljen šest mjeseci prije nego što su militanti iz redova Rohindži u kolovozu 2017. godine napale policijsku stanicu s noževima i malim bombama, što je na kraju bio i povod da se krene u etničko čišćenje 700.000 pripadnika muslimanske manjine. Većina tih nesretnih ljudi uspjela je pobjeći u Bangladeš.

– Taj proces traje i dalje, 1700 Rohindža svaki mjesec prelazi granicu i odlazi u Bangladeš – stoji u izvješću.

Konzervativna je procjena istražitelja da je najmanje 10.000 Rohindža ubijeno u dva mjeseca od incidenta s policijskom stanicom u kolovozu 2017. godine. Najgori se zločin dogodio u selu Min Gyi u kojem je u kratko vrijeme ubijeno najmanje 750 ljudi.

Seksualna napastovanja i silovanja su osobite bila ‘popularna’ među krvožednim vojnicima. U izvještaju stoji da je nekoliko svjedoka vidjelo gole žene i djevojčice kako u ‘izrazito stresnom stanju’ trče kroz šume ili sela preskačući mrtva tijela. Svjedoci tvrde da su vidjeli krv između njihovih nogu.

Satelitske snimke otkrivaju da je najmanje 400 sela doslovce izbrisano s lica zemlje, kažu istražitelji.

– Ova katastrofa je bila planirana, predvidiva i neizbježna – stoji u izvještaju.

Dokazi koji idu u prilog toj tezi su naoružavanje i gomilanje vojnih snaga u provincije Rakhine. Vojnici su nastojati zaoštriti retoriku protiv Rohindži, a u sveopćoj antirohindža atmosferi dobro su se adaptirale i vođe civilnog društva.

Soe Zeya Tun / REUTERS

Soe Zeya Tun / REUTERS

Tročlani panel žestoko je kritizirao i ulogu UN-a napominjući da su visoki dužnosnici potpuno zanemarili pitanje ljudskih prava, te su se samo koncentrirali na obične razvoje i infrastrukturne ciljeve…

– Bilo je i onih poštenih koji su u prvi plan pokušali gurnuti pitanje ljudskih prava, ali ti ljudi su u startu bili ignorirani, kritizirani i gurnuti sa strane – stoji u izvještaju.

Na meti istražitelja bio je i Facebook.

– Bila je to odlična platforma da se potpuno besplatno širi mržnja i dezinformacije.

Kao primjer koji ide u prilog toj tezi bio je jedan slučaj kada su aktivista za ljudska prava optužili za suradnju s međunarodnim istražiteljima i označili ga kao nacionalnog izdajicu. Komentar ispod njegove fotografije bio je jeziv:

– Ta životinja je još uvijek tu negdje. Pronađite ju i zakoljite!

Komentar je skinut s Facebooka na nekoliko tjedana…

Bangladeš i Mjanmar su postigli dogovor o povratku Rohindža iz izbjegličkih kampova, ali u izvještaju stoji da je tu u ovakvoj sadašnjoj situaciji nemoguća misija.

– Dakle, sigurnosne službe koji su izvele nezamisliva zvjerstva nad tim ljudima trebale bi osigurati povratak tih istih ljudi kući… Repatrijacija u takvim uvjetima ne dolazi u obzir.

U Mjanmaru su u potpunosti odbacili izvještaj u kojem je nekoliko puta spomenuta i premijerka Aung San Suu Kyi koja tijekom mjeseci etničkog čišćenja samo šutjela i, zapravo, nije činila ništa.

Preuzeto sa portala: Jutarnji list

Share via email

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *