Branka Bakšić Mitić jedna je od dobitnica nagrade za Strašne žene Fierce Women WoW, koje je ove godine prvi put dodijelio portal VoxFeminae.net zajedno s društvenim poduzećem Fierce Women za značajan doprinos rodnoj ravnopravnosti i socijalnoj pravednosti u Hrvatskoj u proteklih nekoliko godina.

Piše Tihana Bertek, Voxfeminae

Branka Bakšić Mitić, inače zamjenica gradonačelnika Gline, zajedno s Majom Sever i Matejom Medlobi pokrenula je inicijativu Ljudi za ljude koja već gotovo dvije godine organizira prikupljanje pomoći za ljude koji žive u teškim uvjetima na području Banovine. Zahvaljujući brojnim donatorima i volonterima, inicijativa je pomogla stotinama ljudi, bilo paketom hrane, donošenjem peći ili ugradnjom novih prozora.

Pronaći ih možete svakog četvrtka u 18:00 ispred Bookse (Martićeva 14d) gdje prikupljaju donacije, a ako se želite sami uvjeriti da je pomoć otišla u prave ruke, Branka će vam rado pokazati osiromašena sela oko Gline i upoznati vas s ljudima koji jedva preživljavaju, na samo sat vremena od glavnog grada Hrvatske, bez struje, vode, zdravstvene i socijalne zaštite i drugih tekovina modernog doba koje većina nas uzima zdravo za gotovo.

“Konzerve, suhomesnato, litru ulja, deterdžent… Sve trajno da može stajati, jer neki nemaju frižider,” objašnjava Branka prolaznicima u Martićevoj koji zastanu da pitaju što se događa i kakve donacije primaju.

“Svaki četvrtak se skupimo ovdje, napravimo plan i program rada,” govori mi Brankin muž Dinko, nastavnik glazbenog i samoprozvani “stari roker”, koji pomaže s prikupljanjem pomoći. Vole doći u Zagreb i popričati s ljudima. Ponekad bude tek nekoliko vrećica s hranom, a ponekad, kao zimus nakon što je na Badnjak netko iz skladišta ukrao 56 božićnih paketića za djecu, bude toliko donacija da ih jedva utrpaju u auto.

Dodjela nagrade za Strašne žene, 2020.
No kako je sve počelo? Kako je postala političarka-humanitarka?

“Prije rata sam radila u SIZ-u, a za vrijeme rata bili smo prognanici u Zagrebu, gdje sam radila u Astri i Automobilima Marijana Olujić. Vratila sam se u Glinu 2010. i zaposlila se u komunalnom poduzeću. Ali još dok sam bila u Zagrebu, svaki vikend sam išla u Glinu i uvijek sam nešto vukla iz Zagreba, netko od prijatelja bi mi uvijek dao nešto, bilo peć, bilo frižider. Znači, i prije moje ‘političke aktivnosti’ sam već imala nekakvih akcija. Recimo, obnovili smo kuću jednoj obitelji s četvero djece, uključila sam u tu akciju sve moje prijatelje i poznanike, uredili smo kuću koju su dobili od države, a koja je bila bez krova i prozora, uložili smo sigurno par desetaka tisuća eura. Dan-danas ti ljudi nisu dobili darovnicu, ali nadam se da hoće,” govori Branka.

Nakon što je zahvaljujući školskim kolegama iz Kanade Branka uspjela osigurati priključak i solarne panele jednom čovjeku, Maja Sever je snimila prilog za emisiju Nedjeljom u 2 i tada su svi vidjeli kako žive ljudi u selima u Banovini.

“Maja i ja smo se čule telefonom, predložila je da se nađemo na kavi, Mateja nam se pridružila i u pola sata smo dogovorile kako dalje,” objašnjava Branka. “Mi smo pokazale da žene mogu jako puno toga promijeniti, samo treba volje, upornosti i složnosti. Bez svih ljudi koji su nam se priključili ne bismo ništa mogle napraviti, ali trebalo ih je pokrenuti. Ja sam inače uporna u svemu. S 10 godina sam ostala bez oca, sama s mamom, jednostavno sam borac cijeli život, ali borim se i za druge, jer znam kako su ti ljudi – većinom pripadnici srpske nacionalne manjine – živjeli prije rata, a sad više nemaju ništa.”

Također ističe ulogu društvenih mreža u cijeloj priči, bez kojih inicijativa ne bi opstala tako dugo, ali i ulogu medija.

“Mediji su odradili velik dio posla, da nema njih ne bi se uopće znalo kako je ovdje. Puno ljudi je došlo na teren i uvjerilo se da je to sve istina, da ljudi žive 25 godina bez struje, da skupljaju kišnicu u kadi u dvorištu, da nemaju javni prijevoz pa ne mogu doći do doma zdravlja, da žive u kućama koje prokišnjavaju… Jedino me lokalni mediji ignoriraju, iz političkih razloga,” priznaje Branka.

Zamjenica gradonačelnika je gotovo tri godine. Prijatelji su je nagovorili da se kandidira jer “uvijek pomaže ljudima”. “Kad sam pobijedila na izborima i preuzela funkciju, krenula sam na teren u obilazak. Kad sam shvatila koliko ljudi nema struje, to me šokiralo,” priznaje. Primjerice, u selu Čavlovica žive samo otac i sin, a selo Brubanj je napušteno – prije tri godine otišao je i zadnji stanovnik jer nije mogao više živjeti bez struje.

Pitam Branku što će se dogoditi kada sva ta sela ostanu prazna, kada i oni rijetki koji su još ovdje umru.

“Tu su neprocjenjivi resursi, zdrava hrana, prekrasna priroda, ali jednostavno neiskorišten potencijal. Ne znam kome je u interesu da to sve opustoši i da ne bude više nijednog stanovnika. Za par godina u pola tih sela više neće biti nikoga. Sve će preuzeti kupine i divlje životinje.”

Pitamo Branku je li joj barem pozicija dogradonačelnice otvorila koja vrata ili pomogla u tome da pomaže ljudima u svom kraju?

Nažalost, upravo suprotno; nemaju svi pozitivan stav prema njezinom angažmanu u zajednici. Još otkad se kandidirala na lokalnim izborima kao neovisna kandidatkinja, Branka je vladajućima trn u oku jer pokazuje koliko malo (ili ništa) oni čine za ljude koji su ih izabrali.

“Dokazala sam da političar ne treba samo sjediti u kancelariji, nego mora otići među ljude da vide kako oni ustvari žive. Pa ne žive ni ljudi u Zagrebu dobro, kopaju po kontejnerima, dijelovi grada nemaju kanalizaciju, a da ne kažem šta je to kod nas,” govori Branka.

Budući da joj Grad nije htio dati službeni auto da vozi ljudima pomoć, kupila je novi auto na kredit – terenac kako bi mogla doći i do teško dostupnih sugrađana i sugrađanki.

“Ne mogu biti ovisna o tome što mi netko ne da. Čak sam ih pozvala da idu sa mnom na teren da se uvjere, ali neće nitko. Rekli su mi da to nije moj posao. A što je moj posao? Sjediti u uredu i primati plaću za nerad? Ja nisam takav tip i ja to ne mogu. Mislim da bi ovoj državi bilo puno bolje kad bi svaki političar otišao na teren i vidio što se događa. Ali njih nije briga za male ljude. To je svakodnevna borba jer me opstruiraju u svakom pogledu, ali ja se ne dam!”