Intervjui, Nekategorizirano

EdUTOPIJA 21: Pitali smo učiteljice koja je njihova vizija održive budućnosti u školama

Zašto je obrazovanje o održivom razvoju od presudne važnosti i koje korake projekt EdUTOPIJA 21 čini prema održivoj budućnosti pitali smo tri učiteljice, navodi se u objavi na stranici zmag.hr.

U projektu EdUTOPIJA 21 – stvaramo održivu budućnost škole su srce zajednice, pokretači i nositelji održivog razvoja, a posebno je naglašena njihova važna uloga u odgoju “građana budućnosti” koji imaju razvijene održive navike i usađene vrijednosti solidarnosti i odgovornosti prema svojoj lokalnoj zajednici, ekosustavima planeta i budućim generacijama. Kroz niz edukativnih predavanja, praktičnih radionica i volonterskih akcija namijenjenih osnovnoškolcima, EdUTOPIJA 21 djecu i mlade uči o održivom razvoju i osnažuje ih da s razumijevanjem gledaju svijet oko sebe, da se hvataju ukoštac s ključnim izazovima, pokreću pozitivne promjene i aktivno doprinose stvaranju odgovornijeg i pravednijeg društva te održivijeg svijeta. Svoj pogled u održivu budućnost u školama, ali i izvan njih podijelile su školske koordinatorice u projektu Stanka Čirjak (OŠ Eugena Kumičića), Jelena Šaban (OŠ Novo Čiče) i Tatjana Mikulin (OŠ Vukovina i PS Rakitovec).

Kako zamišljate održivu budućnost u školama i izvan nje? Zašto je EdUTOPIJA 21 Vama kao učiteljima važan projekt?

Zamišljamo održivu budućnost kao sastavni dio naših života, ne samo nešto o čemu se uči u školi – i nadamo se da će u budućnosti svaka lokalna jedinica pa tako i škole imati svoj izvor iz kojega će crpsti najpotrebnije resurse (mini farme, vrtove, pčelinjake, maslinike, ….).

Ovaj projekt nas je pripremio na način rada i razmišljanja koji će u, nadamo se, skoroj budućnosti biti temeljni obrazac našeg djelovanja. U predavanjima, prolazili smo s djecom primjere koji su i nama i njima ukazali na važnost održivog razvoja. Većina činjenica, pojmova i mogućnosti učenicima je bila nepoznata, nešto s čime se nisu susretali u obitelji, ali ni u školi pa nas je ovaj projekt zapravo usmjerio prema jednom sasvim novom pristupu djelovanja za okoliš.

Ukratko, Edutopija21 nam je odškrinula vrata s pogledom na to kako bi svijet oko nas trebao izgledati i što bi nam svima trebalo postati najvažnije kako bi naš opstanak bio moguć – i dala nam je nadu!

Smatrate li da je obrazovanje za održivi razvoj ključno za održivu budućnost? Što svaki učitelj može činiti svakodnevno da se takva budućnost i ostvari?

Premda se u današnje vrijeme sve više radi na očuvanju okoliša, održivi razvoj je još uvijek novi pojam i upravo je zato obrazovanje za održivi razvoj ključno. Da bismo mijenjali svijest trebamo početi od najranije dobi hrabriti našu djecu u težnji da se promijeni odnos prema prirodi i njenim resursima, tako da ta ideja raste zajedno s njima, da usvajaju ekološke navike (npr. recikliranja) i svojim djelovanjem djeluju i na odrasle koji možda nisu odrastali s takvim stavovima.

Učitelji mogu i moraju povesti svojim primjerom. Najbolje ćemo prenositi znanje o onome što sami razumijemo i provodimo jer to znači da nam je do toga i stalo – sve što djecu podučavamo o održivom razvoju potrebno je i živjeti, ne samo o tome pričati. Kako bismo stekli potrebna znanja i alate, nužno je da imamo relevantne izvore informacija, organizacije ili udruge kao što je ZMAG koje nas mogu educirati i pružiti nam praktične smjernice i ideje uz pomoć kojih, kroz manje korake, možemo svi zajedno graditi put do održivije budućnosti.

Što su djeca naučila kroz niz predavanja, radionica i volonterskih akcija održanih u sklopu projekta EdUTOPIJA 21?

Kroz EdUTOPIJU 21 učenici su imali priliku učiti o temama kao što su kvaliteta života, ekološki otisak i važnost raznolikih ekosustava, naša potrošnja i odgovornost prema prirodi i zajednici te načini uključivanja lokalnih dionika u naše vlastite projekte. Sudjelovali su u brojnim predavanjima, radionicama i akcijama te su, među ostalim, naučili kako osmišljavati mini vrtove u stanu, na balkonu ili u dvorištu škole, saditi začinske spirale, zaštititi i obnoviti plodni dio tla, znati tko su dobri i loši susjedi i kombinirati biljne zajednice, izbjeći štetna kemijska sredstva i okrenuti se prirodnim neprijateljima u zaštiti bilja, prepoznati samoniklo bilje, reciklirati otpad, ne bacati hranu, kompostirati kod kuće…

Naučili su da su prirodni resursi koji su služili čovječanstvu uglavnom iskorišteni i da se treba okrenuti obnovljivim izvorima energije te proizvoditi hranu na svakom mogućem iskoristivom prostoru uz minimalna ulaganja. I ono najvažnije, djeca su naučila da je potrebno djelovati odmah i da je na njima velika odgovornost. Nadamo se da uče i iz grešaka koje čine odrasli na štetu prirode i njenih resursa.

Koje vrijednosti smatrate da je najvažnije razvijati kod djece u današnje vrijeme drastičnih klimatskih promjena i nepravednih ekonomskih sustava?

Kod djece trebamo osvijestiti činjenicu da nismo sami, odnosno da ne možemo živjeti kao jedinke odvojene od prirode, već da je jedini put naprijed imajući na umu cijeli ekosustav i zajednicu. Ključno je djecu podučiti slobodno razmišljati, razvijati inovativne ideje i rješavanje problema, ali na način da shvate da je potrebno uključiti i ostale skupine kojima je u interesu rješavanje određenih problema u zajednici.

Možda je najvažnija vrijednost koju bismo trebali usaditi svakom pojedincu nesebičnost i promišljanje o svakom pojedinom koraku u svome djelovanju koji ne bi smio naštetiti ni drugima ni prirodi.

Koja su Vaša zapažanja u radu s učenicima – o čemu učenici najviše, a o čemu najmanje znaju kada je riječ o zaštiti okoliša i održivom razvoju? Koje “lekcije” bi svaki učenik trebao usvojiti za bolje sutra?

Najviše znaju o tome kako štedjeti vodu i energiju (zatvaraj vodu pri pranju zubi, tuširanju, gasi svjetlo kad izlaziš iz prostorije) i odvajanju otpada. Puno naših učenika, također, živi u manjim sredinama ili na selu gdje njihovi roditelji ili bake i djedovi uzgajaju vlastitu hranu i kompostiraju, imaju iskustva ili barem nekih saznanja o sadnji i uzgoju hrane, a u susjedstvu škola postoje i lokalni OPG-ovi.

Ono o čemu još puno trebamo razgovarati je naša uloga i odgovornost u zaštiti okoliša i preuzimanje novih obrazaca življenja koji su potrebni kako bi budućnost bila održiva. Djeca trebaju shvatiti da imamo puno privilegija i prava, uz koje dolazi i puno odgovornosti. Važno je da razumiju da nitko drugi ne može prihvatiti tu odgovornost osim njih samih.

Da učenicima imate priliku dati zadatak da svaki dan učine nekoliko malih koraka za dobrobit planete, koji bi to koraci bili?

Kupuj lokalnu hranu, uvijek nosi svoju višekratnu bočicu za vodu i platnenu vrećicu, što manje troši plastičnu ambalažu, odvajaj otpad i nemoj bacati hranu.

tekst preuzet sa stranice zmag.hr