Intervjui, Nekategorizirano

Odnos koji djeca s teškoćama ostvaruju sa psom ne može ni s čim usporediti

Foto: Igor Gaćeša
Foto: Igor Gaćeša

“Odnos koji djeca s raznim teškoćama i poremećajima, ali i djeca redovnog razvoja, ostvaruju s psom ne može ni s čim usporediti”, kaže prof. rehabilitator Tea Selaković.

Razgovarala: Božica Ravlić

Psi pomagači – udruga za intervenciju potpomognutu psima pomagačima – započinje novu generaciju edukacije voditelja pasa. Kako nije svaki pas pogodan za psa pomagača tako niti svaka osoba ne može biti voditelj psa pomagača. Svi zainteresirani za edukaciju voditelja psa pomagača mogu se javiti najkasnije do 5. rujna na mail udruge psipomagaci@gmail.com, nakon čega će dobiti detaljne informacije o tijeku i obavezama eduakcije. Tea Selaković, prof. rehabilitator, vlasnica psa Šire, opisala nam je ulogu voditelja psa pomogača, psa i korisnika.

Tea, kako se razvija odnos između djece s teškoćama u razvoju, kao i svakog drugog djeteta s psom?

– Odnos koji djeca s raznim teškoćama i poremećajima, ali i djeca redovnog razvoja, ostvaruju s psom ne može ni s čim usporediti. Oni stvaraju svoj jedinstveni odnos povjerenja i razumijevanja. Upravo na tome odnosu temelji se rad terapeuta koji u svoj rad uključuju psa pomagača. Oni su nesumnjivo dragocjena pomoć i zanimljivi dodatak u radu s raznim korisnicima. Međutim, pas nije robot niti dolazi s knjigom uputa kako ga razumjeti, kako komunicirati s njim ili kako mu objasniti što želimo od njega. Isto tako znanje o metodama rada s korisnicima i o tome sve što uključuje ta interakcija nije nešto što spontano posjedujemo. Znanje o tome kako uključivati psa pomagača stječe se, kao i svako znanje, edukacijom. Vještina uključivanja pasa pomagača u terapijske, odgojne i obrazovne aktivnosti temelji se na teoretskom znanju iz različitih područja, na praktičnom iskustvu pod supervizijom te na kontinuiranom radu i poboljšanju vlastitih vještina.

Kakva je zapravo uloga psa pomagača?

– U svijetu se tek počinje razgovarati o dobrobiti pasa pomagača i radnim uvjetima u koje ih stavljamo te o tome kako interakcija s raznim korisnicima i zadaci koje obavljaju utječu na njihovo mentalno i fizičko zdravlje. Povišena razina stresa koja prati svaku interakciju psa i korisnika nedvosmisleno utječe i na promjenu u ponašanju same životinje. Možemo reći da smo na početku dugog puta otkrivanja svih aspekata intervencije potpomognute životinjama (Animal Assisted Intervention). Ono što se sa sigurnošću može tvrditi jest da svaki voditelj psa pomagača mora imati znanja iz raznih područja, od kojih su najvažnija: odabrane teme iz područja rehabilitacije, razvojne psihologije te iz ponašanja i dobrobiti pasa. Bez znanja o tome kako sigurno i učinkovito uključiti psa u rad s korisnicima sama bi intervencija mogla biti neučinkovita u terapijskom smislu, potencijalno opasna za zdravlje psa i na razini površne igre, što svakako rad pasa pomagača ne bi smio biti.

Tko se može odazvati na poziv za voditelje psa pomagača?

– Edukaciji mogu pristupiti zainteresirane osobe sa svojim psom nakon što zadovolje na procjeni osobnosti psa i veterinarskom pregledu. Voditelj može biti stručna osoba iz područja terapije, odgoja ili obrazovanja; tada je to stručni voditelj koji uključuje psa u vlastiti rad sa svojim korisnicima. To primjerice može biti logoped koji uključuje vlastitog psa s ciljem poticanja djece na ispravljanje jezično govornih teškoća. Voditelj također može biti osoba bez stručnog obrazovanja iz područja u kojem se provode aktivnosti, tada on u suradnji sa stručnom osobom uključuje svoga psa u rad te stručne osobe. Primjerice, uključivanje u rad fizioterapeuta ili rehabilitatora s ciljem poticanja razvoja motorike kod djece s cerebralnom paralizom. I voditelj i stručni voditelj imaju odgovornost i prema svom psu i prema korisnicima s kojima rade – djeca s teškoćama, djeca i mladi s poremećajima u ponašanju, odrasle osobe, osobe starije životne dobi i drugi – odgovornost da to čine strukturirano, cilju usmjereno i sigurno za sve uključene.

Mora li, dakle, voditelj psa pomagača imati neko iskustvo u radu s osobama s invaliditetom?

– Teme iz područja rehabilitacije poglavito se odnose na didaktiku, programe i metode rada s korisnicima. To su područja o kojima se najmanje govori jer se nekako uvriježilo mišljenje da pas sam odradi posao, da je sama prisutnost psa sasvim dovoljna kako bi se postigao terapijski, edukacijski ili odgojni cilj. To je, naravno, daleko od istine. Popularizacijom pasa pomagača sve se više govori o nevjerojatnom učinku koji on ima na korisnike, no malo se govori o njegovom voditelju, o nužnom znanju i vještinama koje mora imati kako bi svoj vrlo složeni zadatak odradio kvalitetno i odgovorno. Svakoj seansi, tretmanu ili radionici prethodi opsežna priprema. Za osiguravanje najvećeg mogućeg efekta i uspješnosti u radu potrebno je proći nekoliko koraka. Ukratko, to uključuje dobru komunikaciju sa svim stručnim osobljem ustanove u kojoj pas i voditelj rade, prilagođeni prostor kako bi pas imao dovoljno prostora za kretanje, pristup vodi i svom jastuku, podloga koja nije skliska i slično. Također je sama priprema važna, postavljanje cilja, prilagođavanje materijala i aktivnosti potrebama i mogućnostima koredukaisnika itd. Nužno je unaprijed definirati način gradiranja i praćenja uspješnosti rada kako bi uključivanje pasa pomagača zaista imalo smisla i to s dugoročnim učinkom. Ne smijemo zaboraviti da je poanta svega poticanje korisnika. To može, primjerice, biti opuštanje muskulature kako bi se lakše odradila fizioterapija, usmjeravanje pozornosti na zadatak kako bi dijete s poremećajem pažnje uspjelo proći sve zadane korake, zadavanje verbalnih naloga psu i time vježbanje izgovaranja raznih zahtjevnih glasova, poput Š ili R, ili razni drugi zadaci u kojima pas ima vrlo specifičnu ulogu. Želimo li maksimalno iskoristiti prisutnost psa i njegov utjecaj na korisnike, moramo imati znanje o tome kako to učiniti. Već površno gledajući jasno je kako je uloga voditelja psa pomagača često zahtjevna, stoga je nužno da je svaki voditelj educiran i sposoban svoj složeni zadatak odraditi kvalitetno i odgovorno.

Drugo važno područje je razvojna psihologija. Ona se bavi proučavanjem promjena u psihičkom životu i ponašanju te njihovom povezanošću s fizičkim rastom i razvojem, od začeća pa do duboke starosti. Zadaća razvojne psihologije je spoznaja općih zakonitosti razvoja i spoznaja pojedinih specifičnosti u razvoju. Stručni voditelj tijekom svoga studija stječe i znanja o osnovnim stručnim postavkama rada s korisnicima. No voditelj može biti i svaka druga punoljetna osoba, roditelj djeteta s teškoćama, laik kojemu je potrebno osnovno znanje razvojne psihologije kako bi bolje razumio psihičke procese korisnika s kojima dolazi u kontakt. Tek kada razumijemotrenutačno stanje korisnika,možemo odrediti zbog čega i kako uključiti psa pomagača i onda ta intervencija ima smisla, onda je to više od igre i učinak je dubinski i dugoročan.

U radu s psom pomagačem nužno je jasno i trenutačno razumjeti ponašanje psa. Osim što nam svojim ponašanjem može dati važne informacije o korisniku, pas nam također svojim ponašanjem govori kako se osjeća i što želi. Na voditelju je da prepozna i uvaži potrebe psa kako bi osigurao najmanju razinu stresa za psa, a time i njegovu želju za suradnjom u svim drugim sličnim situacijama. Pas mora imati slobodu birati želi li sudjelovati u aktivnostima s korisnikom ili ne želi, slobodu kretanja prostorom i slobodu ponašanja. Ako želimo da pas osjeća ugodu i zadovoljstvo u aktivnostima u koje ga voditelj uvodi, nužno je da voditelj ima konkretno znanjeo ponašanju pasa, što uključuje i dobro poznavanje različitih oblika pseće komunikacije. Voditelj također treba poštovati i moralnu obavezu djelovanja na temelju toga znanja.

Tko radi, taj i griješi, upravo zato je važno da edukanti – budući voditelji pasa pomagača i pripravnici, prije upuštanja u samostalni rad imaju nadzor i podršku mentora. Uloga mentora nije da ispravlja pogreške, već da sugerira kako rad voditelja i njegovoga psa može biti bolji, kvalitetniji itime od veće važnosti u životu korisnika s kojima rade.

Temeljna misija Udruge Psi pomagači?

– Udruga Psi pomagači usmjerena je na pružanje znanja o uključivanju pasa pomagačau terapijske, odgojne i obrazovne aktivnosti i to sveobuhvatnom edukacijom i kontinuiranom podrškom voditeljima. Školovani voditelji i stručni voditelji pridržavaju se standarda rada prema najnovijim svjetskim saznanjima na svim relevantnim znanstvenim područjima. Udruga Psi pomagači prepoznala je rastuću potrebu za osnaživanjem osoba koje imaju psa s potencijalom za to da postane pas pomagač i žele ga uključivati u rad s raznim korisnicima smisleno, s dugoročnim učinkom kako bi korisnici s kojima rade ostvarili sve svoje razvojne potencijale, i pritom osjećali sreću i zadovoljstvo.

Kad na kraju podvučemo crtu, vrlo je jasno da se nitko ne rađa sa znanjima i vještinama potrebnim za voditelja psa pomagača. Zato je odgovornost svakog tko uključuje svoga psa u rad s raznim korisnicima da nauči kako to činiti sigurno, kvalitetno i strukturirano.

 

Preuzeto sa portala: In portal