Norma Bastidas, 49-godišnja majka dvoje djece, proslavljena je ultramaratonka koja je trčala kroz pustinju Namibije, ali i antarktičku tundru.

Na napornim utrkama često ima samo jednog pratitelja, a to su njezine misli.

– Pokušavam prema sebi biti što blaža, jer svijet baš nije prema meni uvijek bio dobar.

Svaki sportaš zbog onog čime se bavi ima razne zdravstvene benefite, no za Bastidas, trčanje znači opuštanje, mogućnost da očisti svoj um od prošlosti i negativnih emocija.

Bastidas je rođena 1. studenog 1967. u meksičkom gradu Mazatlan.

Kad je imala 11 njezin je otac preminuo, a onda su, kaže, počele nevolje.

– Moja majka ostala je sama s petero djece. Svi smo radili, no neki su, umjesto da su pomogli obitelji, iskoristili našu ranjivost. Moj me ujak, koji je bio slijep i za kojeg sam se brinula, silovao.

Nekoliko godina kasnije jedna je mještanka zapazila lijepu, sada 19.godišnju Bastidas, i ponudila joj posao modela u Japanu.

– Sjećam se da mi je majka rekla: ‘Strah me, no ne mogu te zaustaviti. Ovo je jedina šansa za bolji život’. I svi smo htjeli da to bude istina, no nije bila – kazala je Bastidas kojoj je agencija kad je došla u Japan uzela putovnicu i smjestila je u stan. Tada su joj rekli da im duguje za avionsku kartu, smještaj i hranu. Mislila je da će uskoro dobro zarađivati kao model pa je pristala.

No nije bilo audicija, nego su ju poslali da se javi u jedan klub u Tokio.

– Ono što tada nisam znala je da sam prodana čovjeku koji je na aukciji za mene ponudio najviše. Kupila me vrlo utjecajna osoba i postala sam njegovo vlasništvo.

Pošto nije znala Japanski, Bastidas je doslovno bila zarobljena. Upitana zašto nije pobjegla i otišla do policije ili nazvala kući, objasnila je kako je imala dug koji je morala platiti, a njezina obitelj joj nije mogla poslati taj novac.

– Nisam mogla ići na policiju jer sam bila u Japanu bez putovnice. Već sam bila označena kao prostitutka – kazala je i dodala kako je ipak nakon jednog posebno nasilnog susreta pokušala ići na policiju.

– Drogirali su me i pretukli. Otišla sam na policiju i nisu učinili ništa. Rekli su da sam zločesta djevojka, da radim u noćnom klubu.

Nakon nekoliko godina, Bastidas je napokon uspjela pobjeći uz pomoć obližnjeg samostana.

Kasnije se udala i preselila u Vancouver. Osim što je imala nisko samopouzdanje, Bastidas je imala problem s alkoholom koji je pila jer je htjela ublažiti bol. Njezin brak je propao, a imala je problem i sa pronalaskom stalnog posla.

No život joj se promijenio kad je njezinom starijem sinu dijagnosticirana degenerativna bolest oka zbog koje je njegov vid bio oslabljen. Njezin sin je imao 11 i imao problema s vidom, a nju je kad je imala 11 silovao slijep čovjek. Činilo joj se kao da se sve ponavlja, no odlučila je prestati piti alkohol i taj krug prekinuti.

– Shvatila sam da moram biti prisutna da bih riješila problem. Stoga sam počela trčati noću, jer nisam htjela da me čuju kako plačem.

Nakon šest mjeseci Bastidas se prijavila za Bostonski maraton.

– Postala sam nevjerojatna trkačica zbog nevjerojatne količine stresa s kojim sam se borila.

Ubrzo nakon toga, Bastidas se popela na najviše vrhove planina na svakom kontinentu kako bi prikupila novac za liječenje dječje genetički naslijeđene sljepoće.

U 2014. Bastidas je oborila svjetski rekord u triatlonu. Punih 65 dana je trčala, vozila bicikl i plivala poznatom rutom koju koriste trgovci ljudima – od Cancuna preko Mexica do Washingtona.

I dok Bastidas pokušava tijekom trčanja očistiti svoje misli, odbija zaboraviti kroz što je sve prošla kao žrtva trgovaca ljudima.

– Kako bi bila učinkovita kao aktivistica moram biti sposobna nositi se s poniženjem koje sam iskusila, pogotovo jer mnogi još uvijek krive žrtve – zaključila je.

Preuzeto sa portala: Jutarnji list