Posljednja u nizu edukacija korisnika za rad u izdavaštvu na novim tehnologijama održana je u utorak, 13. lipnja 2023. godine u 13 sati u prostoru Hrvatske knjižnice za slijepe u Ulici Augusta Šenoe 34 u Zagrebu. Organizirala ju je Generacija.hr, a vodila Dejana Rakić, stručna suradnica za korekturu Brajične tiskare Hrvatske knjižnice za slijepe koja je govorila o korekturi, radu slijepih u Brajičnoj tiskari i časopisima namijenjenima osobama s oštećenjem vida. Edukacija se održala u sklopu projekta “Jednake mogućnosti”.

Nositelj projekta je Generacija.hr – Udruga za promicanje medijske kulture, međugeneracijske solidarnosti i zaštite prava mladih, obitelji i umirovljenika, a partner Zaklada “Čujem, vjerujem, vidim”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda, a cilj mu je ojačati kapacitete i sposobnosti osoba s oštećenim vidom za samostalan život, za aktivnije traženje mjesta na tržištu rada te stvoriti dodatnu mogućnost za njihovu edukaciju i kvalitetnije provođenje slobodnog vremena.

Na edukaciji su, između ostalih, sudjelovale slijepe i slabovidne osobe iz Centra “Vinko Bek”, zaposlenici knjižnice, predstavnici Saveza SUMSI i Udruženja za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih osoba (UUOSSO), korisnici Zaklade “Čujem, vjerujem, vidim”, zatim Daniela Klujbert-Opačić, voditeljica projekta, Maja Šubarić Mahmuljin, urednica medijskih objava, Mirko Hrkač, osnivač i upravitelj Zaklade i Iva Ivanković, suradnica Zaklade na projektu.

Maja Šubarić Mahmuljin uvodno je predstavila udrugu i portal Generacija.hr te dosadašnje projekte, kao i ciljeve projekta “Jednake mogućnosti”. Riječ je potom preuzela Dejana Rakić.

„Kada sam završila komunikologiju i povijest na Hrvatskim studijima u Zagrebu nisam imala ideju gdje ću raditi, no željela sam nešto vezano uz komunikaciju i medije. Javljala sam se na natječaje na radiju i na portalima, no svi su tražili radno iskustvo koje nisam imala. Na Facebooku sam vidjela da Hrvatska knjižnica za slijepe traži radnika u korekturi teksta. Prijavila sam se i dobila posao”, započela je Dejana koja je govorila iz perspektive osobe oštećena vida.

Korekturu svladala vježbom

Potom se osvrnula na samu korekturu teksta te se prisjetila početaka na novom poslu.

„Prvi puta kada sam došla na posao bila sam pomalo zbunjena i nisam znala što ću točno raditi. Dobila sam knjigu na Brajevom pismu i olovku. Trebala sam pročitati tekst i pregledati koje su gramatičke i jezične greške. Nakon mjesec ili dva počela sam dobivati knjige u digitalnom obliku koje su tiflografičari prije mene skenirali i pripremili. U početku sam imala dosta nedoumica, no sada da je već bolje jer sam na ovom poslu godinu i pol dana i shvatila sam da se vježbom sve može korigirati”, rekla je Dejana.

Kasnije je, dodala je, dobivala sve više i više knjiga.

„Najviše sam imala 1200 stranica. Bila je to knjiga „Jadnici” Victora Hugoa i trebalo mi je četiri mjeseca za korekturu. Većinom treba dva ili tri tjedna, ovisno o broju stranica. Dok ispravljam tekst imam otvoren prazan dokument u kojem vršim zabilješke o tome što bi trebalo još ispraviti. Lakše mi je kada mogu u digitalnom obliku ispravljati knjige. Sama korektura nije toliko zahtjevna”, rekla je Dejana.

Osvrnula se i na korištenje nove tehnologije te napomenula kako Brajev redak od početka koristi, no morala je svladati jedan novi softver, u čemu su joj pomogli kolege.

„Kod Duxbury programa na računalu koristite samo šest tipki na računalu kako biste ispravili pogrešku u tekstu, što mi je u početku bilo neobično. Koristim i dva različita čitača ekrana. Završni ispravak potom šaljem tiflografičarima koji to pretvaraju u Brajevu knjigu. Nju korisnici mogu preuzeti ili posuditi u knjižnici”, napomenula je Dejana.

Uređivanje časopisa ‘Izbor’

Osvrnula se i na uređivanje časopisa „Izbor”, posao koji je preuzela nakon 10 mjeseci korekture. Riječ je o mjesečniku i zvučnom časopisu u trajanju od 6 sati koji izlazi već 58 godina.

“On pokriva tematiku politike, društva i sporta. Preuzimaju se razni članci s hrvatskih portala. Svaki dan pratim naše portale i kopiram vijesti koje mi se čine zanimljive za publiku, prebacim ih u Word i očistim od reklama i povezanih članaka. Naime, i kroz to se provlači korektura jer dosta članaka moram dodatno uređivati, što naslov, što tekst. Primjerice, danas sam na Teleskopu našla grešku u naslovu”, rekla je Dejana.

Nakon što prikupi sve članke, njih otprilike 60 koji su joj u tom mjesecu bili zanimljivi, slijedi urednički posao.

„Mislim na oblikovanje samog časopisa – naslovnicu i sadržaj. Moram poredati članke po rubrikama i tu vidim svoju struku. Dosta smo učili na fakultetu o redoslijedu rubrika. Na samom kraju to šaljem dalje kolegama koji uz spikera snimaju časopis i kasnije kada se uredi ide na samu stranicu knjižnice gdje se može preuzeti.”

Časopis „Mladost” od listopada prošle godine samostalno uređuje Ivana Vinko, diplomirana knjižničarka i osoba oštećena vida. I ona je na kraju edukacije ispričala svoje radno iskustvo.

„Ranije sam s kolegicom uređivala časopis, a sada ga uređujem sama. Kao i Dejana, i ja isto tražim članke na internetu jer mi je to puno lakše. Moram pročitati sadržaj pa onda odabrati tekstove. Riječ je o dvomjesečniku pa već radim broj za kolovoz. Izađe ukupno 6 brojeva godišnje. Imamo 11 rubrika među kojima su sport, glazba, književnost, posao, zdravlje, putopisi, priroda, obitelj, ljubav i veze, a ponekad ubacim kviz i neke viceve ili šale. Moj je posao ponešto lakši jer časopis ide samo na brajici”, rekla je Ivana i dodala kako se broj ljudi koji čitaju brajicu smanjuje, jer se sve digitalizira i audio zapisi su sve aktualniji.

“Tehnologija je jako napredovala te slijepi i slabovidni danas imaju puno više mogućnosti nego prije 10 ili 15 godina”, poručila je Ivana za kraj.

Podsjetimo, projekt “Jednake mogućnosti” koji je započeo u veljači 2022. i trajat će 18 mjeseci za dodatnu svrhu ima omogućiti mlađim punoljetnim osobama s oštećenjem vida stjecanje dodatnih znanja i sposobnosti kako bi bili konkurentniji već na samom početku svog radnog vijeka. Projekt će također kroz medijsku vidljivost povećati senzibilnost ostalih aspekata hrvatskog društva na probleme ove ranjive skupine i dodatno na taj način pomoći njenoj kvalitetnoj (re)integraciji u hrvatsko društvo.

Ciljane skupine projekta su ranjive skupine – osobe s oštećenjem vida, mladi iznad 18 godina s otežanim pristupom obrazovanju, kao i medijski djelatnici koji će pisati o problemima ove ranjive skupine i na taj način podići svijest šire javnosti o problemima, potrebama i mogućnostima osoba s oštećenjem vida.

Za više o EU fondovima: www.esf.hr i www.strukturnifondovi.hr.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Generacija.hr

Projekt ”Jednake mogućnosti’” sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 400.058,88 HRK. Trajanje projekta je 18 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta iznosi 470.657,50 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Generacije.hr.