Aung San Suu Kyi imala je samo dvije godine kada su joj oca, heroja borbe za neovisnost Aung Sana, ubili naoružani napadači u tadašnjem glavnom gradu Mjanmara Yangonu.

To što je bila kći nacionalnog mučenika definiralo joj je cijeli život. Godine 1988., kada su se studenti digli protiv vojne vladavine, Suu Kyi brzo je postala njihov vođa.

Nakon krvavog gušenja represije, određen joj je kućni pritvor, u kojem je provela 15 godina, do 2010. kada je napokon puštena na slobodu, a Mjanmar je započeo tranziciju prema djelomičnoj civilnoj vlasti.

„Nikada nije zaboravila da je kći nacionalnog heroja”, napisao je njezin suprug Michael Aris u predgovoru njezinoj knjizi, „Freedom From Fear”, 1991.

Par se vjenčao 1972. i dobili su dvoje djece, Alexandera i Kima, koji je majku vrlo malo vidio nakon 1988. Aris je umro 1999. u Britaniji.

Suu Kyi je provela većinu mladosti studirajući u Indiji i kasnije na Oxfordu, a u Yangon se vratila 1988. kada su masovni prosvjedi potresali grad, ostavivši za sobom obitelj.

Od političkog autsajdera postala je odmah zvijezda, zahvaljujući sličnosti svojem ocu i svojoj otvorenosti.

No 20. srpnja 1989. određen joj je kućni pritvor, nekoliko dana nakon što je održala govor u kojem je otvoreno kritizirala generala Ne Wina, koji je vladao od 1962. to 1988.

U pritvoru je provela 15 od iduće 21 godine. Suu Kyi bila je u pritvoru tijekom parlamentarnih izbora u svibnju 1990. na kojima je premoćnu pobjedu odnijela njezina stranka Nacionalna liga za demokraciju (NLD). Ali hunta nije dopustila stranci da preuzme vlast.

U iduća dva desetljeća postala je ikona u inozemstvu, posebice na Zapadu, i 1991. dobila je Nobelovu nagradu za mir.

Napokon je puštena na slobodu 13. studenog 2010., nedugo nakon što su novi izbori nagovijestili mogućnost političkih reformi u zemlji, na čelu s novim predsjednikom Thein Seinom.

On je dopustio Suu Kyi da se vrati u politiku i kandidira na dopunskim izborima, na kojima je osvojila zastupničko mjesto u Kawhmuu, južno od Yangona, i postala vođa oporbe u parlamentu.

Njezin put prema većoj političkoj moći nije, međutim, bio izvjestan jer joj je ustav koji je sastavila vojska priječio da postane predsjednicom jer je imala djecu sa stranim državljanstvom.

Nakon premoćne pobjede NLD-a na izborima u studenome 2015., iskoristila je svoju apsolutnu moć u stranci da postavi jednog od svojih najbližih savjetnika za predsjednika države, a sebe za državnu savjetnicu, novu dužnost uvedenu isključivo za nju.

Obnašala je i dužnost ministrice vanjskih poslova te dužnost u Uredu predsjednika, čime je imala kontrolu nad velikim dijelom rada vlade.

Pet godina dijelila je vlast s često nenaklonom joj vojskom, koja je po ustavu imala zajamčenu četvrtinu zastupničkih mjesta u parlamentu i kontrolu nad najvažnijim ministarstvima.

Ali najveći izazov doživjela je kada je vojska 2017. pokrenula okrutnu ofenzivu protiv manjinskih Rohindža u kojoj su ubijene tisuće nedužnih ljudi i koju se smatra genocidom.

Suu Kyi je odlučila stati na stranu vojske, tvrdeći kao i njezini vođe da su izvješća stranih medija o zločinima „lažne vijesti” i braneći Mjanmar u Den Haagu 2019. od optužbe za genocid.

Time je uništila i posljednje ostatke svojeg ugleda kao ikone borbe za demokraciju u inozemstvu. Ali u domovini je bila i dalje popularna, premda se državna kampanja protiv Rohindža provodi gotovo posve neometano.

U studenome 2020., Mjanmar je održao druge izbore od početka političke tranzicije.

Njezina stranka ostvarila je još veću pobjedu nego 2015., osvojivši 83 posto mjesta u parlamentu.

Nakon toga vojska je uz potporu svojeg političkog krila, Stranke solidarnosti i razvoja Saveza, opetovano pokušavala osporiti legitimitet izbornih rezultata.

Vrhunac je nastupio 1. veljače kada su, samo nekoliko sati prije početka sjednice novog parlamenta, vojnici priveli Suu Kyi i druge najviše vladine dužnosnike.

Suu Kyi je svojedobno kao politička zatvorenica imala veliku potporu Zapada i drugih vlada koji su je smatrali gotovo sveticom zbog njezine hrabrosti.

No, nakon što je s pozicije vlasti kritizirala „strano upletanje” vjerojatno više neće uživati takvu međunarodnu potporu.