Toga mjesta nema ni na karti. A u njemu nema ni vode, kanalizacije, struja je stigla tek nedavno. No, selo Kiwumu, u samom srcu Ruande, ima jednu od najmodernijih škola u zemlji. Dovršena je i druga zgrada Tehničke škole, tri godine nakon izgradnje prve, piše Večernji list.

Za školu u Kiwumuu “krivci” su, ponajviše, osječki novinari, supružnici Maja Sajler Garmaz i Željko Garmaz te misionar fra Ivica Perić.

– Prostire se na 1000 kvadrata, u njoj je dodatnih sedam učionica, uredi za učitelje, knjižnica s 12 tisuća naslova, čitaonica te velika dvorana za priredbe koja će, kada nabavimo dovoljno strojeva, postati velikom radionicom za dizajnere i krojače – ponosni su Maja i Željko. Umjesto 650 učenika, za koje se svakog dana kuhaju i topli obroci, škola će ubuduće moći primiti njih tisuću. Novu zgradu u subotu je blagoslovio i nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić.

A sve je to, ističu, preko svojih leđa izgurao fra Ivica, koji je postao građevinar, drvosječa, vodoinstalater, električar… Maja i Željko upoznali su ga na svom medenom mjesecu početkom 2007. u Ruandi. Tada je već bio ravnatelj jedne srednje strukovne škole u kojoj je učio i hranio stotinjak polaznika. Pričao im je tada naš misionar o svome snu, gradnji velike srednje škole na proplanku na ulazu u selo. Bila je to želja i njegovog prethodnika, fra Vjeke Ćurića, stradalog u krvavom ratu devedesetih.

– Odlučili smo mu pomoći kako najbolje znamo – pisali smo za web stranicu njegove misije, pokušavajući tako ljudima približiti što sve radi, koliko je djece obrazovao i pružio im bolju budućnost – prisjećaju se.

Napisali su i knjigu “Naš čo’ek u Africi”, objavljena je krajem 2011. i uselila se u 6000 domova, a sav prihod završio je u “kasici” za gradnju škole. Osnovana je i Humanitarna udruga Srce za Afriku. Pokrenuta je lavina dobrote, donacije su stizale iz cijelog svijeta. Iskapanje temelja počelo je u travnju 2012., a škola je otvorena već godinu kasnije.

– Riječ je o zgradi od 800 kvadrata, 11 učionica, s informatičkim kabinetom i prostranim dvorištem – opisuje Maja. Druga školska zgrada počela je nicati prošle godine, a brzu gradnju omogućile su donacije američkog bračnog para Agathe i Stephena Lucza. Sazidana je, istodobno, i kuća učitelja te internat za 150 učenika.

– Iako željni znanja i učenja, mnogi đaci nisu mogli dolaziti u školu jer bi morali pješačiti i 15-ak kilometara do škole, a za prijevoz nemaju novca – navode. Nikle su i kupaonice s tuševima i toaletima. U selu nema vode pa su izgrađeni podzemni i nadzemni tankovi za skupljanje kišnice. Maja i Željko beskrajno su zahvalni svima koji su pomogli, a ističu kako to – nije kraj.

– Donacijama od danas pomažete da učenici svaki dan imaju topli obrok, ali i kako bi nastavili graditi jer u planu su radionice za buduće električare, krojače, zavarivače, stolare, vodoinstalatere i zidare. Uredit ćemo košarkaška i odbojkaška igrališta, ali i malu sportsku dvoranu, što bi bila druga takva u cijeloj Ruandi – zaključuju.