ULUPUH-ov priručnik ‘Panaceja – kazalište kakvo trebamo’ donosi upute kako do kazališne predstave

Pripremate kazališnu predstavu? Priručnik “Panaceja – kazalište kakvo trebamo” – donosi upute korak po korak. Priručnik je nastao u okviru projekta Kreativni 54+, nositelj provedbe je ULUPUH, a sufinacirala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.

Voditeljica radionice: Kruna Tarle

Potrebni materijali: polazišni tekst za predstavu (u našem se slučaju radilo o stihobasni “Bik koji je želio biti šik” autorice Dijane Merey Sarajlije), paravani i stolice (scenografija), kostimi, maske, rekviziti, boje za drvo (za oslikavanje stolaca), karton i boje za izradu maski i rekvizita

U okviru radionica “Panaceja – kazalište kakvo trebamo” polaznici su kroz ukupno osam susreta pod vodstvom Krune Tarle zajednički istraživali likovno, dramsko i scensko djelovanje (kreiranje i oblikovanje lutaka, kostima, scenografije i maske) te su se dramskim igrama, improvizacijama i etidama približavali konačnom zajedničkom cilju – stvaranju manje kazališne predstave.

U nastavku pročitajte kako je tekao proces pripreme predstave naših sudionika te na njegovom primjeru naučite što vam je sve potrebno i o čemu morate voditi računa pri vlastitom kreativnom stvaranju!

1) Ideja i cjelokupna scenska slika

Iako ovo nipošto ne može biti pravilo, ono što je tipično za način rada voditeljice Krune Tarle jest početak u kojem se svaka predstava smješta u prostor, poput slike koja se smješta u okvir. Ta slika je zadana i uvjetovana raznim vanjskim okolnostima: ansamblom koji radi na predstavi, fizičkim osobinama i mogućnostima glumaca i izvođača, tehničkim uvjetima te dinamikom proba. U našem je slučaju taj okvir predstavljao “zid” sastavljen od neutralnih paravana, sa središnjim ulazom na scenu, te nekoliko dekorativnih stolaca koji će su poslužili i u praktične svrhe, budući da su naši polaznici osobe starije životne dobi.

2) Tema, tekst, žanr

Kao okosnica i nit vodilja odabrana je ljubav – najpopularnija i uvijek aktualna tema. Kao literarni predložak odabrana je stihobasna “Bik koji je želio biti šik” autorice Dijane Merey Sarajlije, koja ju opisuje kao jednu od “slikovnica za djecu od 3 do 103 godine”. Likovi u njoj su, naravno, životinje, što predstavlja dobrodošao odmak od vlastite intime te ujedno doprinosi humoru, zabavnim odnosima i situacijama. Sudionici su vrlo pozitivno jednoglasno prihvatili predloženu temu. Kako je stihobasna zapravo zanimljivo i bogato ilustrirana ilustracijama Nike Sarajlije, preuzeta je i njena izvorna likovnost za oblikovanje maski te djelomično i stila kostima.

kokabik-e1559299819517 (1)

Medij maske u kombinaciji s igrom tijela odabran je jer je to bilo najprimjerenije i tehnički najjednostavnije s obzirom na dob polaznika, ali su likovnost i puni scenski doživljaj ipak naglašeni.

3) Glazba

Opseg teksta smanjen je koliko je to bilo moguće, zbog čega je uveden veći broj glazbenih motiva koji pokreću radnju i stvaraju veseli ugođaj. Radi se o poznatim starogradskim pjesmama poput kultnih “Ja ljubim”, “Bolujem ja…”, “Noćas ću draga tebi šaptat nježne riječi” i sličnih. Dakle, radilo se o pjesmama generacije, a dodatno su prepjevani i pojedini stihovi iz slikovnice. Tako se dolazi do mjuzikla kao žanra. Potom je uslijedila manja “audicija” potencijalnih pjevača. U ovom su dijelu sudjelovali i nešto iskusniji glazbenici iz Doma Sveti Josip te klapa “Prijatelji” koja djeluje u okviru Doma Maksimir koji su sami nametnuli ozbiljne kriterije izvedbe te predlagali vlastita rješenja u izboru napjeva. Takvo je iskustvo jako važno za oblikovanje predstave jer je uvelike od pomoći pa svakako razmislite o tome prilikom izrade vlastite predstave!

4) Kostimografija

Kostimografiju je Kruna zamislila kao hibrid antropomorfnog i zoomorfnog, u skladu s karakteristikama basne kao književne vrste. Tijelo životinje ostaje vidljivo uz masku, a kostim je dodan više kao naznaka, plošno, ili kao maska, što ga opet povezuje s prikazom glave.

5) Podjela uloga

Podjela uloga bio je najdelikatniji zadatak jer je bilo potrebno uzeti u obzir nekoliko stvari, primjerice želje i afinitete s jedne strane te fizičku kondiciju, razinu govornog izražavanja, snalaženje u prostoru/plesnost, muzikalnost, osjećaj za ritam i sposobnost memoriranja teksta s druge strane. Kako je specifičnost ovog medija istovremeno izražavanje riječju, pokretom, pjesmom te rukovanje materijalom (maskom), uloge su dodijeljene tako da svatko od sudionika doprinosi onime u čemu se najbolje osjeća. Pažljivim usklađivanjem afiniteta i realnih mogućnosti, dolazi se do rješenja kojim su svi zadovoljni te se tako svatko se našao na pravom mjestu.

6) Dramatizacija

Tekst napisan za čitanje potrebno je prilagoditi “kazališnim daskama”, što se odvija kroz brojne čitaće probe i analize tijekom kojih se uvažavaju prijedlozi svih prisutnih.

7) Rad na tekstu

Kako bi se u kazališnom žargonu reklo, “štrihano” je sve suvišno, odnosno tekst je na dijelovima skraćen i preoblikovan. Pošto se radi o samo jednom od sredstava izražavanja, potrebno ga je svesti na pravu mjeru. Drugi je razlog praktičan i vrlo važan – glumcima mora biti omogućeno potpuno memoriranje teksta, prije svega onima koji igraju s maskama u prostoru. “Kor” koji se sastoji pretežno od glazbenika (svirača i pjevača) sjedi s obje strane pozornice. Budući da su pojedini članovi kora imali veći opseg teksta za naučiti, zbog položaja na pozornici su si i tijekom završne izvedbe mogli pomoći isprintanim primjercima kako bi se manje opterećivali tekstom i usporavali opći ritam. U radu na tekstu nastoji se, koliko je u pojedinom slučaju moguće, postići glasnoća, izražajnost, melodija i dikcija.

12_edited

8) Rad s maskama

Rad s maskama bio je jedan od težih zadataka jer je logično došao na red tek u drugoj polovici radnog procesa. Scenska maska može biti izvedena na mnogo različitih načina. U našem se slučaju radilo o plošnim maskama koje se jednostavno drže ispred lica. Maske su uglavnom bile riješene u profilu, tako da su oslikane dvostrano i okreću se u smjeru kretanja. Ovako riješena maska ne prianja uz lice i time omogućuje nesmetano govorno izražavanje, a ima i humoristični efekt zbog dvostrukosti, odnosno povremenog igranja i vlastitim licem.

Pravila igre s maskom nisu jednostavna jer se pri prvom susretu s njom potrebno istovremeno usredotočiti na više zadataka. Vrlo je važno strogo poštivanje fronte i visine držanja maske, zatim treba voditi računa o pravcu kretanja, suigri s partnerom, ritmu govora i naglašenim kretnjama. Kako bi sudionicima bilo što jednostavnije, nije se inzistiralo na svim pojedinostima jer bi se tako brzo stvorio zamor i demotiviranost, cjelina bi bila preopterećena te bi izostala spontanost i radost igre.

9) Prostor, mizanscena

Nakon što su dogovoreni i riješeni svi pojedinačni elementi, potrebno se pozabaviti ulascima i izlascima na scenu, logičnom uporabom stolica kao dekorativnog i funkcionalnog elementa scenografije. Stolice su u živim bojama i u skladu s ostalim pojedinostima na sceni obojili sudionici.

10) Rekviziti

Za potrebe igre i neophodnih naznaka prostora izrađeno je i nekoliko plošnih rekvizita od kartona (isti način izrade kao i kod maski), ali se pazilo da vizualni dojam cjeline nije opterećen svim doslovnostima.

Nakon svega navedenog spremni ste hrabro krenuti u kreativno stvaranje kazališta i predstave po vlastitoj mjeri te uživati u procesu i završnom rezultatu! Sretno!
Kreativni 54+ je ciklus kreativnih radionica iz područja vizualnih i primijenjenih umjetnosti i dizajna te izvedbenih i scenskih umjetnosti namijenjenih populaciji starijoj od 54 godine. Nositelj projekta je ULUPUH (Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti). Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.

Više informacija i priručnik dostupan je ovdje.

Share via email

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *