EHO, Nekategorizirano

Kako je nastala kupola križevačke zvjezdarnice?

Skidanje zaštitnog najlona nakon postavljanja

Prva križevačka zvjezdarnica, proizašla iz EU projekta SPARK te uspostavljena kao središnji dio Kozmološkog centra, dobila je s postavljanjem astronomske kupole ovaj vikend i svoju konačnu formu. Iako je kupola samo jedan element zvjezdarnice, put nastanka ove kupole zanimljiva je i inspirativna priča koju vrijedi ispričati zasebno, piše Andrej Dundović za www.krizevci.info.

Da prvo objasnim čemu astronomska kupola uopće služi. Ako se podsjetimo da je svrha astronomskog opservatorija (zvjezdarnice) promatranje neba, onda je osnovna funkcija kupole tog opservatorija ta da zaštiti teleskop i opremu za promatranje od atmosferskih utjecaja, prvenstveno padalina, ali i sunca i jakog vjetra. Uz to, kupola omogućuje i ugodnije promatranje jer promatrače zaklanja od vjetra prilikom promatranja u hladnijim periodima godine te umanjuje svjetlost iz umjetnih izvora s tla koje mogu izazvati neželjene refleksije na slici u okularu teleskopa – baš kao i sjenilo za fotoaparat.

Međutim, kupola predstavlja i najprepoznatljiviji dio svake zvjezdarnice te tako i sama, osim ovih neposredno funkcijskih zadaća, ima i tu estetsku i simboličku ulogu, naročito ako je zvjezdarnica namijenjena približavanju prirodnih znanosti, odnosno astronomije i fizike svemira širem krugu ljudi te podizanju interesa za Svemirom u javnosti.

Astronomske kupole nisu komad opreme koji se može kupiti onako usput, uz kruh i mlijeko te luftić za plažu i cirkular, u omiljenom trgovačkom centru. Njih izrađuju i dobavljaju specijalizirane tvrtke, a one veće od 2-3 metra u promjeru izrađuju se isključivo po narudžbi. U svijetu postoji možda desetak proizvođača astronomskih kupola, od čega tek par njih koji isporučuju kupole diljem svijeta.

Već kod planiranja projekta SPARK, kupola se istaknula kao najizazovniji, a ujedno i pojedinačno najskuplji dio buduće zvjezdarnice zbog potrebnog promjera od 5 metara. Zašto 5-metarska kupola? Ove dimenzije, osim za smještaj većeg teleskopa, pružaju i komotan prostor za grupu od 10 do 12 posjetitelja koji istovremeno mogu posjetiti zvjezdarnicu, a opet je to i svojevrsna granica prije nego troškovi kupole, ali i cijele zvjezdarnice počnu rapidno rasti. Kad se kupola postavlja na vrh zgrade, kao u križevačkom slučaju, ona mora postojano služiti i kao trajni krov te da takva funkcionira ispravno godinama, pa čak i desetljećima.

Kontaktirali smo različite proizvođače diljem svijeta, od onih koji osiguravaju kupole za NASA-u i Europsku svemirsku agenciju te druge istraživačke i sveučilišne centre, pa do onih koji proizvode kupole za astro-amatersku zajednicu. Prvi su ponudili takve cijene da ih cijeli proračun planiranog projekta ne bi mogao financirati, dok ovi drugi nisu baš zadovoljavali kvalitetom da bi mogli ispuniti uvjet postavljanja na zgradu i trajati godinama jer su obično namijenjene postavljanju u dvorišta, neposredno na tlo. Razlog skupoće prvih su ekstremni uvjeti koje mogu izdržati – npr. nalete vjetra do 300 km/h, temperature od minus 70 do plus 70 te tone snijega i leda jer se takve postavljaju na vrhove planina gdje su idealni uvjeti za znanstvena opažanja svemira. Na moje pitanje mogu li se te specifikacije “oslabiti” kako bi se dobila povoljnija cijena, jer križevačko podneblje zaista ne treba takve, odgovor je bio očekivano negativan.

U konačnici je nađen dobar kompromis kod jednog proizvođača koji bi zadovoljio i cijenom i kvalitetom, ali u trenutku kad je projekt odobren – peh je bio taj da je navedeni proizvođač prestao s isporukama jer su mu požari koji su u ljeto 2021. (naša zima) poharali Australiju stradala cijela proizvodna hala. “To je naprosto nemoguće” bio je odgovor jednog velikog europskog dobavljača astronomske opreme na moj upit može li se naći sličan proizvođač kupola te otprilike takve kvalitete po sličnim cijenama. I tako je izazov oko nabavke kupole postao još veći.

Tada smo prvi puta ozbiljno razmotrili ideju da se kupola napravi kod nas, iako to predstavlja veliki rizik s obzirom na to da se nešto radi prvi puta. Većinu kupola preostalih nekoliko zvjezdarnica u Hrvatskoj izradila su naša brodogradilišta i pridružene tvrtke, ali rezultati u usporedbi s stranim inačicama nisu bili najbolji jer se radilo o teškim kupolama bez modernih rješenja. No možda je moguće bolje. Razmišljanje je bilo na tragu: Križevci su bili nekoć sjedište Čelika, metalnog diva bivše Jugoslavije, a znanje i iskustvo vjerojatno se zadržalo i napredovalo kroz manje tvrtke koje uspješno djeluju na ovom području i plasiraju proizvode na strana tržišta. Ipak, raditi nešto iznova i tako specifično, teško može biti isplativo, pogotovo kad se planira izgradnja samo jednog primjerka.

Cjelokupan tekst i fotogalerija objavljeni na stranici www.krizevci.info.