HDD galerija: Otvorena izložba “Sanja Iveković – dvostruki život: dizajn, umjetnost, aktivizam”

Na fotografiji Sanja Iveković. foto HINA/ Edvard ŠUŠAK

Na fotografiji Sanja Iveković. foto HINA/ Edvard ŠUŠAK

Izložba “Sanja Iveković – Dvostruki život: dizajn, umjetnost, aktivizam”, otvorena u četvrtak navečer u galeriji Hrvatskoga dizjanerskog društva (HDD), prvi put na jednom mjestu predstavlja pregled grafičkoga dizajna poznate hrvatske suvremene umjetnice Sanje Iveković.

Iveković je jedna od najistaknutijih hrvatskih suvremenih umjetnica koja je svoje radove izlagala u nekima od najprestižnijih svjetskih umjetničkih institucija. U HDD galeriji javnosti je predstavljen njezin grafički dizajn prvenstveno u području oblikovanja knjiga i plakata, ali i vizualnih identiteta te televizijskih grafika, nastalih od 70-ih do 90-ih godina 20. stoljeća, kao i nekoliko umjetničkih projekata u kojima upravo dizajn igra važnu ulogu, a povezani su s njezinim aktivističkim radom sa ženskim udrugama civilnoga društva.

Autori koncepcije i kustosi izložbe su Marko Golub i Dejan Kršić, a asistentica kustosa Monika Džakić. Golub i Kršić su i autori teksta u pratećem katalogu, a Kršić je autor i grafičkog rješenja kataloga.

Sanja Iveković medijska je umjetnica širokoga područja djelovanja koje obuhvaća konceptualnu umjetnost, video-umjetnost i performans, a njezin rad prepoznat je u domaćem i međunarodnom kontekstu, rekao je Golub. Umjetnica je izlagala na nizu velikih svjetskih izložaba poput Documente te u najprestižnijim svjetskim muzejima, uključujući tu i retrospektivnu izložbu u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (Sweet Violence, MoMA, 2011.).

foto HINA/ Edvard ŠUŠAK

foto HINA/ Edvard ŠUŠAK

Grafički dizajn manje poznato, ali važno, područje rada Sanje Iveković

Daleko manje poznato, ali važno, poglavlje rada Sanje Iveković pripada i grafičkome dizajnu, kojim se profesionalno, s većim ili manjim intenzitetom kontinuirano bavila od ranih sedamdesetih do kraja 90-ih godina, istaknuo je Golub.

Kronološkim redom predstavljene su knjige umjetnice iz razdoblja sedamdesetih godina (Tragedija jedne Venere i Dvostruki život, 1975. – 1976.), serije intervencija u časopisima i novinama Gen XX (1997. – 2001.) i Ženska kuća: Sunčane naočale (2002. -) te nekoliko drugih koje su predstavljene putem tiskane i fotografske dokumentacije.

Golub je podsjetio je da uz mnogo radova realiziranih za kulturne institucije, javnu televiziju i civilno društvo, Sanja Iveković provela punih 11 godina na stalnom radnom mjestu dizajnerice u izdavačkoj kući Grafički zavod Hrvatske, za koju je oblikovala brojna izdanja i dizajnirala nekoliko njezinih biblioteka i oglasnih kampanja.

Dejan Kršić je ocijenio da se, kada gledamo izložbu, stječe dojam kako je riječ o radovima barem 16 dizajnera. Jer, objasnio je, Sanja Iveković potpuno izbjegava ideju autorskog rukopisa, stila, kontinuiteta, iako on ipak postoji u nekakvim metodama, postupcima, dekontekstulizaciji i rekontekstualizaciji. Smatra da je to nešto što bi današnji dizajneri mogli na neki naučiti i naslijediti iz jedne ovakve produkcije.

Dizajn je suradnički posao

FAH

FAH

Umjetnica je rekla da joj je dizajn zanimljiv jer je to suradnički posao, jer ga nije radila sama u svom atelju već s ljudima koji su joj bili dragi, prijatelji, kako onima s profesionalne, tako i sa ženske scene.

Iveković je istaknula i suradnju s časopisom Arkzin koji je, rekla je, “u vrijeme 90-tih prošloga stoljeća bio jedini pokret otpora divljem nacionalizmu”. Spomenula je i jednu anegdotu vezanu za želju da surađuje i s nekim komercijalnijim ženskim časopisima. Ali, dodala je, “dva su razloga zašto bi to urednice odbile – prvi je bio jer se radilo o socijalističkim heroinama koje se više nije smjelo spominjati jer bi to pomutilo veliku akciju kolektivne amnezije vis a vis antifažizma, komunizma i socijalizma, a drugi je bio copyright”.

Jer, podsjetila je Iveković, “bezobrazno sam uzela fotografije kampanje Chanel, brisala sam ime Chanel i napisala Nada Dimić što je zabrinulo urednice, a jedini je na unutarnju stranicu tu fotografiju stavio časopis ‘Zaposlena’, međutim jedna gospodična koja je radila u Zagrebu za Chanel, rekla mi je da me mora prijaviti, a nakon prijave stigao je dopis od Chanela urednici časopisa da nema nikakvo pravo objavljivati njihovu fotografiju za svoju kompaniju Nada Dimić“.

Što se pak copyrighta tiče, napomenula je, kratko vrijeme nakon toga bila je pozvana na međunarodnu izložbu Manifeste 2, gdje je spomenuti rad objavljen bez ikakvih problema.

Izložbu su financijski poduprli Ministarstvo kulture i Gradski ured za kulturu Grada Zagreba, sufinancirana je sredstvima Zaklade Kultura nova, a izloženi plakati posuđeni su iz zborke Muzeja suvremene umjetnosti (MSU).

Izložba je otvorena do 1. lipnja. (HINA)

Share via email

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *