Za troje finalista može se glasovati do 19. veljače na stranici Volonterskog centra Zagreb ili u uredu VCZ-a u Ilici 29 putem glasačkih listića.

AUTOR: Petra Plivelić

Marijana Jergović se nakon posla u obiteljskoj tvrtki više puta na tjedan uputi u dječju bolnicu na Srebrnjaku kako bi bila teta pričalica.

Jednom su joj medicinske sestre pokazale sobu s dječakom koji ima mišićnu distrofiju i mentalnu retardaciju. Rekle su joj da njemu ne mora čitati priče jer je ionako neće razumjeti. No, nakon što je obišla sve ostale male pacijente, nije imala mira. Odlučila je otići kod dječaka. Dočekala ju je njegova majka koja je bila oduševljena idejom čitanja priča jer i sama tako zabavlja sina. Marijana mu je pročitala priču i shvatila da je prati i razumije.

Čitanje knjiga

Uvjerena je kako je dječak natprosječno inteligentan, ali je zbog teške dijagnoze to zanemareno.

– Tada sam odlučila da više nema sobe u koju neću ući – prisjeća se 53-godišnja Marijana. Ona je s Martinom Hodinj i Matejem Ilićem Buljanom ušla u finale natječaja za najboljeg volontera Zagreba. Onome tko pobijedi, 23. veljače bit će svečano dodijeljen Volonterski Oskar. Za troje finalista-volontera može se glasovati do 19. veljače elektronskim putem na internetskoj stranici Volonterskog centra Zagreb, u uredu VCZ-a u Ilici 29 putem glasačkih listića ili slanjem svojih glasova poštom na adresu ureda. Marijana je zaposlena majka koja svaki slobodni trenutak provodi volontirajući u sklopu Udruge za promicanje potreba djece i mladih “Smiješak za sve”, koja organizira čitanje knjiga djeci u KB-u Sestre milosrdnice i na Srebrnjaku

– Dok vozim auto, često vrtim filmove doživljaja s djecom. Smijem se sama sa sobom, na semaforima vidim zabezeknute poglede ljudi koji u tim trenucima misle što je s ovom ženom – rekla je Marijana koja je u Domovinskom ratu volontirala u Caritasu župe Presvetog srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu dijeleći hranu i odjeću prognanicima.

Pučka kuhinja

Hranu beskućnicima dijeli i 18-godišnja maturantica Prve gimnazije, Martina Hodinj.

Redovito odlazi volontirati u pučku kuhinju Sestara milosrdnica u Jukićevu i u azil u Dumovcu. Volontira i u sklopu Crvenog križa, a u školi redovito organizira događanja, poput skorog plesa kojim će se skupljati novac za opremu školskog benda. S volontiranjem se upoznala sa 14 godina kad se učlanila u školski volonterski klub kako bi pomogla školi i zajednici.

– Ova godina je najteža jer sam maturantica pa moram paziti na ocjene u školi i ići na pripreme za državnu maturu, no uz dobru organizaciju uvijek nađem vremena za volontiranje i na kraju dana odlazim u krevet sretna jer sam ostavila svoj trag na ovom svijetu, pa makar to značilo da sam nekome izmamila osmijeh na lice – rekla je Martina koju je školska psihologinja nazvala “dobrim duhom Prve gimnazije”.

Je li nekome izmamio osmijeh na lice, 27-godišnji student psihologije Matej Ilić Buljan ne zna, ali se nada da je pomogao pozivateljima pokazati da uvijek postoji nada. Matej četiri godine predano volontira na Hrabrom telefonu i u Dječjem domu “A. G. Matoš”. Na početku se dvoumio hoće li moći podnijeti takvu odgovornost i hoće li imati znanja potrebna za kvalitetnu pomoć.

Potpora

– Najviše mi je pomogla djevojka Ivana koja me nagovorila da se zajedno prijavimo za volontiranje na Hrabrom telefonu. Sada mi je jasno da je to nešto najljepše što je itko napravio za mene jer je neopisiv osjećaj pokazati nekome kako nada ipak postoji, iako je oni u tom trenutku ne vide – rekao je Matej koji je već sedam godina u sretnoj vezi s Ivanom, a velika mu je potpora i otac koji je psiholog. Posao na Hrabrom telefonu s vremenom je postao manje stresan.

– Iako manje razmišljam o pozivima nakon radnog vremena, pozive seksualnog i fizičkog zlostavljanja, kao i one suicidalne nikada ne možeš zaboraviti – otkrio je Matej.

Marija Fulgosi više od 30 godina volontira u udruzi Kap dobrote, a 23. veljače Volonterski centar Zagreb dodijelit će joj nagradu za životno djelo.

Nekadašnja turistička djelatnica, a danas 67-godišnja umirovljenica, koja sve radi sa srcem, dugogodišnja je suradnica patera Cveka iz župe Presvetog srca Isusova, u Palmotićevoj ulici, u pomaganju siromasima, potrebitima i bolesnima. Fulgosi kaže da joj volontiranje hrani dušu.

Davne 1985. godine šetala je Palmotićevom ulicom kada je ugledala plakat s porukom: “Ako imaš slobodnog vremena i želiš pomagati, dođi u Palmotićevu u 17 sati”. Otišla je i upoznala čovjeka u plavoj radnoj kuti koji je nešto popravljao u sudoperu oko slavine. Rekli su joj da je to pater Cvek. Iznenadila se jer je očekivala svećenika u habitu. Tada je počela volontirati dijeleći sendviče beskućnicima na Glavnom kolodvoru. Već 20 godina pomaže u Specijalnoj bolnici u Bistri, a od 2014. volonterka je Hrvatske udruge hospicija.

Preuzeto sa portala: Jutarnji.hr