Hrvatska, Nekategorizirano

Okrugli stol: Oko 20 posto djece i mladih ima poteškoće s mentalnim zdravljem

foto HINA /Zvonimir KUHTIĆ/
foto HINA /Zvonimir KUHTIĆ/

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, oko 20 posto djece i mladih u svijetu ima poteškoće s mentalnim zdravljem, a Hrvatska je u prosjeku ostatka svijeta, rečeno je u utorak na okruglom stolu “Mentalno zdravlje djece i mladih”, koji je u povodu Svjetskog dana mentalnog zdravlja, 10. listopada, organizirao Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo (HZJZ).

Ljubica Paradžik iz Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež rekla je da na razini Hrvatske nema istraživanja koje bi obuhvaćalo širu populaciju, ali je njezina bolnica u suradnji s Gradom Zagrebom 2015. i 2016. provela istraživanje u osam dječjih vrtića, kod petogodišnjaka, te u 15 škola, kod učenika šestih razreda.

Mentalne bolesti u dječjoj dobi ostaju neprepoznate

Rezultati su pokazali da je oko 10 posto petogodišnjaka imalo poteškoće, dok su kod 12-godišnjaka u 19,3 posto slučajeva nađeni granični ili povišeni rezultati, a pri tom je 12 posto djece imalo granične ili povišene rezultate za depresiju.

Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba Gordana Buljan Flander usvrdila je kako se u Hrvatskoj već desetljećima ne vodi dovoljno računa o mentalnom zdravlju djece i mladih, jer se previše štedi na djeci, a onda je najlakše štedjeti na mentalnom zdravlju.

Neka istraživanja pokazuju da 25 posto mentalnih bolesti počinje do sedme godine, a 50 posto njih do 14-te godine, ali ostanu neprepoznate, pa kasnije imamo odrasle ljude s mentalnim problemima.

“Ne vidimo teškoće i probleme djece, ne vidimo anksioznost, ne prepoznajemo depresivnost te destruktivna i autodestruktivna ponašanja kod djece, ne reagiramo na ‘bullying’ (vršnjačko nasilje), ne prepoznajemo zlostavljanu djecu”, kazala je Buljan Flander.

Zbog nedostatka stručnjaka mjesecima se čeka na red

Navela je kako su istraživanja pokazala da je svako peto dijete u Hrvatskoj seksualno zlostavljano, 30 posto djece je fizički zlostavljano i teže fizički kažnjavano, a 30 posto djece emocionalno zlostavljano. “Naravno da su ta djeca rizična za kasnije teškoće, a ako mi njih ne prepoznamo već u vrtićkoj i osnovnoškolskoj dobi, onda će kao odrasli ljudi imati teškoća”, poručila je Buljan Flander.

No, roditelji nemaju kome dovesti problematičnu djecu jer nema dovoljno stručnjaka. Primjerice, u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba čeka se na dolazak na red u prosincu.

“U Zagrebu se na red čeka dva-tri mjeseca, a što je s onima u Dubrovniku, Vukovaru ili Slavoniji. Zaista nam nedostaje stručnjaka s područja mentalnog zdravlja, tamo se opet štedi na zapošljavanju”, rekla je Buljan Flander.

Jugoslav Gojković, koji radi s mladima u Brodsko-posavskom bolničkom centru, upozorio je na velike kadrovske nedostatke u Slavoniji, zbog čega muku muče s problemima mladih, naročito adolescenata i djece s razvojnim poremećajima.

“Cijele obitelji stradaju, prepuštene su sebi s adolescentima koji su u akutnim stanjima, a bolnice ih neće primiti. U bolnice idu u velike centre, znači mi iz Slavonskog Broda adolescente šaljemo u Zagreb ili Osijek, a znamo koliko je odvajanje od obitelji traumatično”, rekao je Gojković.

Djeci ne treba oduzimati mobitele

Pročelnik Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju KBC-a Zagreb Ivan Begovac upozorio je da u Hrvatskoj ima svega 40-ak dječjih psihijatara a trebalo bi ih biti više od stotinu. Također, u zemlji je trenutno 50-ak kreveta dječje psihijatrije, a trebalo bi ih biti do 200.

Pročelnik Zavoda za liječenje bolesti ovisnosti pri Klinici za psihijatriju Vrapče Ante Bagarić istaknuo je problem ovisnosti o internetu. Procjenjuje u Hrvatskoj ima od pedeset do sto tisuća mladih koji su ovisni o internetu, a psihijatri se tek sada uče kako to dijagnosticirati i liječiti.

“Velika socijalna laž je da se djeci trebaju oduzeti mobiteli i elektronski mediji. To nije moguće, već treba naučiti kako živjeti s tim”, kaže. Preporučio je roditeljima da ne zabranjuju i ne optužuju djecu zbog igrica, već da s njima razgovaraju o svemu, da razumiju potrebe mladih, pa i zajedno igraju igrice. (Hina)