 Kao nastavak na već popularni filozofski cafe, filozofske šetnje su zamišljene kao koncept koji je javne filozofske rasprave približio i javnim prostorima u gradu. Sudionici su se tako sastajali u Tvrđi te šetali po okolnim ulicama ili promenadom da bi se sastali ponovno u Tvrđi održati glavnu raspravu na trgu. Time su se htjele imitirati poznate Sokratove šetnje po Ateni, o kojima saznajemo u Platonovim dijalozima. Osim Sokrata i Aristotel, Rousseau, Kant, Thoreau, Nietzsche bili su poznati filozofi koji su uživali u šetnjama gradom ili prirodom, a kako su i sami sudionici filozofskih šetnji u Osijeku potvrdili, šaroliko okruženje grada ili obale rijeke daju značajnije poticaje za razmišljanje.
Kao nastavak na već popularni filozofski cafe, filozofske šetnje su zamišljene kao koncept koji je javne filozofske rasprave približio i javnim prostorima u gradu. Sudionici su se tako sastajali u Tvrđi te šetali po okolnim ulicama ili promenadom da bi se sastali ponovno u Tvrđi održati glavnu raspravu na trgu. Time su se htjele imitirati poznate Sokratove šetnje po Ateni, o kojima saznajemo u Platonovim dijalozima. Osim Sokrata i Aristotel, Rousseau, Kant, Thoreau, Nietzsche bili su poznati filozofi koji su uživali u šetnjama gradom ili prirodom, a kako su i sami sudionici filozofskih šetnji u Osijeku potvrdili, šaroliko okruženje grada ili obale rijeke daju značajnije poticaje za razmišljanje.
– Kao još jedna od metoda filozofske prakse, filozofska šetnja bila je otvorena za sve građane, tako da formalno akademsko obrazovanje nije bilo preduvjet za sudjelovanje u šetnjama. Teme koje je moderator pripremio za sudionike bile su svima bliske i dovoljno prisutne u svakodnevnom životu da se o njima uvijek dalo nešto kvalitetno za reći ili upitati – ističe filozofski savjetnik Zoran Kojčić, dodajući kako se na šetnjama raspravljalo o ljubavi, usamljenosti, braku, progonu i migracijama, konzumerizmu, odgovornosti, otuđenosti, globalizaciji, ljudskim pravima, tijelu, prostoru. Teme su nastojale pokriti područje djelovanja suvremenih, živućih filozofa, ali ne kroz akademski i stručni pristup, nego kroz diskusije o životnim iskustvima samih sudionika, uz konstruktivne rasprave i iznošenje argumentiranih tvrdnji ili postavljanje pitanja značajnih za temu.
U filozofskim šetnjama je sudjelovalo ukupno dvadesetak sudionika u dvije skupine i to u četiri susreta tijekom dva mjeseca. Time se pokazalo da interes za ovakvim programima u gradu i raste, što ohrabruje za rad na novim, sličnim projektima u kojima će se sudionicima ponovno pružiti prilika otvoreno sudjelovati u javnim raspravama. Nakon ljetne stanke, od rujna ili listopada planiran je nastavak programa filozofskog cafea i filozofskih šetnji.
















