- Prije tri i pol godine započela je globalna ekonomska kriza. Nakon desetljeća nezapamćenih profita i nezamislivih bonusa financijski sustav se našao pred kolapsom. Došlo je do pucanja dužničkog mjehura na kojem se temeljio razvoj kapitalizma, a posljedice tog kraha pale su na leđa običnih ljudi koji nisu mogli utjecati na smjer razvoja ekonomskog modela. Spas banaka stvorio je krizu javnog duga u kojoj neoliberalna dogma međunarodnih institucija tjera zadužene zemlje na mjere štednje, ukidanje radnih mjesta, privatizaciju javnih usluga i dokidanje socijalnih prava, ističu iz M31 Kolektiva.

Socijalne razlike

Kriza postaje mehanizmom koji produbljuje socijalne razlike, smanjuje prava radnika i otvara novi ciklus bogaćenja komercijalizacijom zdravstva, školstva, energetike, vodoprivrede i drugih nužnih preduvjeta za egzistenciju. Doduše, to nije prvi put u povijesti kapitalizma da se kriza koristi kao izgovor kako bi se zatirala radnička prava, povećavala eksploatacija radnika i ugrožavala egzistencija građana. Na velikom broju samita Europske unije predstavljene su i uvedene hitne mjere koje bi trebale spasiti kapitalizam. Politička oligarhija, krupni kapitalisti i mediji koji im služe uvjeravaju nas da će, ukoliko te mjere ne daju pozitivan učinak, nastati recesija, kolaps i masovno siromaštvo kao da se to već ne događa. Naravno, mjere štednje imaju za cilj prebaciti sav teret na leđa običnih ljudi. Tu se jasno vidi da je neoliberalna dogma "slobodnog tržišta" samo floskula i da vrijedi samo u slučajevima kad se ne smanjuje profit onih koji sjede na mjestima odakle se upravlja ekonomskim i političkim sistemom.

Ni Hrvatska nije izuzeta od pogubnog utjecaja kapitalističkog sistema. Građani ove zemlje mogu promatrati "krizu kapitalizma" već puna dva desetljeća. Čak se i ratno vrijeme, u kojem se veliki broj ljudi borio za preživljavanje, koristilo za pljačku pod imenom "tranzicije", "demokratizacije", "privatizacije", "euro-atlantskih integracija" i slično. Lokalni moćnici su, s rukom na srcu i Domovinom na usnama, sistematski uništavali samu osnovu egzistencije građana kako bi osigurali privatni profit poduzetničko-političke "elite". Ovi interesi su, posve prirodno, bili povezani s interesima "međunarodnih faktora" koji su na "tranzicijsko" područje, u ratno i poslijeratno vrijeme, gledali prvenstveno kao na mogućnost proširenja "slobodnog tržišta" roba, kapitala i radne snage, te su djelovali u pravcu njegovog političkog i ekonomskog podčinjavanja. 

Zašto?

Na djelu je sistem koji su svjetski i lokalni politički i ekonomski oligarsi izgradili kako bi oteli društveno bogatstvo koje su radom i izdvajanjima stvorili radnici i zatim ga pretvorili u svoje vlasništvo i vlasništvo istih onih globalnih financijskih institucija koje su proizvele aktualnu "krizu kapitalizma". Na djelu je sistem u kojem se hrvatske radnike i hrvatske građane općenito tretira kao strance u svojoj zemlji ili kao "niža bića", odnosno kao "topovsko meso" privatnih interesa kapitalista i institucija koje rade za njih. Zato je potpuno pogrešno smatrati da su glavni problem hrvatske ekonomije korupcija i drugi oblici kriminala određenih pojedinaca i interesnih grupa. Taj malverzacijsko-koruptivni element je urođen kapitalističkom sistemu. 

Zašto je 400.000 ljudi ostalo bez posla u pretvorbenom kriminalu? Zašto je gotova svaka uspješna tvrtka prodana ili bačena u dugove? Zašto su radnice Kamenskog ostale bez radnih mjesta? Zašto radnici Diokija moraju štrajkati glađu da bi se izborili za svoja prava? Zašto radnici Petrokemije, Jadrankamena, Dalmacijavina i brojnih drugih tvrtki moraju poduzimati očajničke poteze da bi zaštitili svoja prava i izborili se za ono što im pripada? Zašto poticaji za proizvodnju hrane završavaju kod najvećeg uvoznika hrane i najbogatijeg čovjeka Hrvatske? Zašto ljudi završavaju na ulici, a da nitko od nadležnih institucija i pojedinaca u tome ne vidi problem? Zašto oni koji su "na vrhu" imaju građanska prava, a mi koji smo "na dnu" ih nemamo ili na njihovo ostvarenje čekamo godinama? Zašto se na sankcioniranje kriminala "elite" mora čekati beskonačno dugo, a kršenje zakona od strane običnih građana se rješava po hitnom postupku? Zašto se rasprodaju prirodni resursi i javna dobra o kojima ovisi život građana ove zemlje? Zašto se prenošenjem proizvodnja prebacuje u ruke krupnih kapitalista koji su zapravo krivi za stanje u kojem se nalazimo? Zašto se umirovljenike, koji su čitav život ulagali u dobrobit zajednice i sigurnu starost, tretira kao višak i teret? Zašto je nezaposlenost sve veća, trenutno oko 20%, a među mladima oko 40%? Zašto se ugrožava sadašnjost i budućnost mladih, onemogućuje im se besplatno školovanje i osnivanje obitelji, a omogućuje jedino nesigurnost, besperspektivnost i apatija?

Sve zbog kapitalizma

Odgovor na sva ova pitanje je samo jedan: ZBOG KAPITALIZMA! Kapitalizam je sustav u kojem je moć, iskazana kroz profit, izdignuta iznad ljudskih vrijednosti i osnovnih ljudskih potreba.

Kao uzroke krize navodi se "sitnu korupciju" među običnim ljudima i nelikvidnost malih poduzetnika i seljaka, što je potpuno suludo, jer temeljna pretpostavka kapitalizma je konkurencija, i to bespoštedna i neravnopravna. Prema toj pretpostavci, sasvim je logično ovakvo stanje u svijetu. Posljedica je nepostojanje slobodnog tržišta i monopol. Kapital,  ekonomska i politička moć prelazi u ruke male skupine ljudi, kojima je cilj izvući profit iz svakog aspekta ljudskog života. 

Ne možemo samo govoriti o "krizi kapitalizma", nego je sam kapitalizam kriza. Ne radi se samo o "problemima kapitalizma", nego je sam kapitalizam problem. Dok jedni uvećavaju svoj kapital i političku moć, život drugih postaje sve nesigurniji, siromaštvo raste, a društvene podjele su sve veće. Destruktivna logika kapitalizma bit će reproducirana dokle god joj se ne odupremo. 

Međunarodni dan akcije protiv kapitalizma, 31. ožujka 2012. godine, može biti prvi korak u tom pravcu. Prosvjedi u brojnim europskim gradovima više su od akcija solidarnosti. To su akcije kojima je svrha ujediniti ljude u borbi za zajednički cilj, u borbu protiv kapitalizma. Naš cilj nije poboljšati kapitalizam, nego ga nadvladati!

Recite "Stop nasilju kapitalizma", u subotu, 31. ožujka 2012., u 13:00 sati, u parku Zrinjevac u Zagrebu. Pozivamo nezadovoljne građane i aktivističke grupe da organiziraju akcije i u drugim gradovima! Ujedinimo se u borbi za slobodu i pravedno društvo!, poručuju iz M31 Kolektiva.